Rocco and his brothers [1960]
Remek-djelo Luchina Viscontija s pravom se smatra vrhuncem talijanskog neorealizma. "Rocco i njegova braća" ujedno predstavlja i Viscontijev razlaz s neorealizmom i kasnije se posvetio uglavnom grandioznim, epskim povijesnim dramama o modernoj talijanskoj pa i europskoj povijesti u kojima se bavio propasti i dekadencijom plemstva i buržoazije. No, iz današnje perspektive gledano, ova epska drama čija se radnja odvija u poslijeratnom Milanu, ujedno je i izvanredan povijesni prikaz prostora i vremena kada su brojne obitelji s ruralnog, zaostalog juga sreću tražile na sjeveru koji se vrlo brzo industrijalizirao i modernizirao.
Tako jedne zimske noći vlakom iz Luciane s juga u Milano stiže obitelj Parondi. Majka Rosaria (Katina Paxinou) stiže ondje sa četiri sina, Simoneom (Renato Salvatori), Roccom (Alain Delon), Cirom (Max Cartier) i Lucom (Rocco Vidolazzi) dok je najstariji Vincenzo (Spiros Focas) ranije utabao put i već se skrasio u Milanu. I sjajno je Visconti strukturirao ovu dramu pa tako priču ovoj obitelji pratimo iz perspektive svakog brata, od najstarijeg prema najmlađem. I naslovni junak Rocco se smjestio točno u sredini, a u središtu pažnje je odnos između njega i starijeg mu brata Simonea te činjenice da su se obojica zaljubili u istu djevojku, prostitutku Nadiu (izvanredna Francuskinaj Annie Girardot).
No, prije toga pratimo prilagodbu ove južnjačke obitelji na život na sjeveru, prijezir pa i otvoreno sprdanje sjevernjaka s došljacima s juga makar oni bili također Talijani. Cijela obitelj uz izuzetak Vincenza seli se u suterenski stančić i traže sinovi bilo kakav posao, a vesele se kada počne padati snijeg jer lopatanje znači posao. S vremenom se sve bolje snalaze. Saznaju da je najpametnije ne plaćati stanarinu jer kad ih se izbaci, tada po zakonu kao beskućnici imaju pravo na javni stan i ubrzo sele u državni, prostraniji stan gdje će se dogoditi i susret s fatalnom Nadiom.
I Simone i Rocco su talentirani boksači, no karakterno oni ne mogu biti drukčiji. Dobri i pravedni Rocco u ljudima vidi samo ono dobro i vjeruje da se ljudi mogu promijeniti, a iako će se Nadia odmah svidjeti obojici, Rocco će skrivati svoje osjećaji i čekati nekoliko godina nakon što ona i Simone prekinu. Simone je u međuvremenu počeo i boksačku karijeru, Rocco je odslužio vojni rok, a u međuvremenu će se Simone promijeniti i to nagore, u pijanu propalicu kojem će bijes, ogorčenost i zloća potpuno pomračiti um i odvesti ga na krivi put. Pa opet, iako će mu Simone priuštiti nezamislivo zlo i stalno kao da će se truditi uništiti mu život, Rocco će i dalje pokušavati izvesti brata na pravi put, stavljat će njegovu sreću ispred svoje, odreći će se onoga što najviše voli, bez obzira što je jasno da je za Simonea prekasno.
I ovim filmom Visconti koji je inspiraciju za ovu dramu pronašao u romanu Giovannija Testorija, potvrdio se kao izniman autor koji na izniman način hvata ne samo povijesni trenutak, već donosi i sjajnu dinamiku tradicionalne obitelji s juga koja će se u relativno kratkom roku potpuno raspasti. "Rocco i njegova braća" ne samo da spada u ključne filmove talijanske kinematografije, već je to i film koji je utjecao na sljedeće generacije. Kao veliku inspiraciju ovaj film su istaknula i dva najveća američka filmaša talijanskog porijekla, Martin Scorsese i Francis Ford Coppola kojem je Viscontijev prikaz obitelji Parondi dijelom poslužio kao inspiracija za oblikovanje odnosa među članovima obitelji Corleone.
Također, tematika dekadencije, propadanja, konstatno se provlači kroz filmove Luchina Viscontija, tipa koji je i sam bio prepun kontradiktornosti jer je podrijetlom bio plemić, a po političkim preferencijama gorljivi marksist. Tako u jednoj od posljednjih scena, najmlađi brat Luca priča kako se sanja jednog dana vratiti na jug, no kamo jer pomisao na rodnu kuću, kamen, krš i maslinu ostala je tek sjećanje, žudnja i nostalgija za nekim prošlim vremenima kada su svi bili kao jedno, a u međuvremenu se obitelj na sjeveru raspala. Pokazao je još jednom ovdje Visconti i sjajan "nos" za pronalazak mladih glumaca jer i Delonu i Girardot bile su to možda ne prve, ali uloge koje su im donijele prepoznatljivost i slavu. Zanimljivo je kako je Girardot u stvarnom životu između Simonea i Rocca izabrala ovog prvog odnosno udala se za talijanskog glumca Gabrielea Salvatorija s kojim je bila u braku do njegove smrti 1988. godine.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost
