Don't Make Me Go [2022]
Ovaj emotivni miks obiteljske drame, coming of agea i filma ceste pokazao je da nešto može profunkcionirati i ako se jaši po klišejima te gledateljima podvali nešto što smo već više puta vidjeli. Glavni preduvjet da bi takve priče profunkcionirale je da imamo dobre i zaokružene likove čiju motivaciju gledatelj može razumijeti i barem dijelom se poistovjetiti s njima te dobre glumce koji sve to mogu iznijeti.
Naravno, nije za baciti ni barem solidan scenarij, a dobro dođe i redatelj koji zna kako tu već stotinu puta viđenu priču iznijeti na način da djeluje svježe i ponudi neka iznenađenja. Završno iznenađenje doduše se pokazalo kao priličan šok u "Don't Make Me Go" mlade američke filmašice Hanne Marks koja je i s prethodna dva filma "After Everything" i "Mark, Mary and Some Other People" pokazala da se solidno snalazi u filmovima slične tematike.
U središtu pažnje je ovdje samohrani otac Max Park (John Cho) koji odmah na početku filma saznaje da mu je dijagnosticiran tumor na mozgu koji će ga ubiti kroz najviše godinu dana. Doduše, postoji operacija koja mu nudi 20 posto šanse za preživljavanje, a svjestan da mu nije ostalo puno vremena, Max će pokušati pripremiti za život 16-godišnju kćer Wally (Mia Isaac).
Kako se bliži dvadeseta godišnjica diplome i okupljanja kolega s fakulteta, tako će se i Max zaputiti u New Orleans, a na put će povesti i Wally. Glavni razlog puta neće joj otkriti i skrivat će od nje da je teško bolestan, a planira on pronaći svoju bivšu ženu i Wallyjnu mamu koja ih je ostavila dok je cura imala godinu dana. Da situacija bude gora, mama je pobjegla s Maxovim najboljim prijateljem te nikad više nije vidjela svoju kćer, a kako nema žive rodbine, Max planira kćer ostaviti mami.
I naravno da ništa od toga neće ići samo tako kako je on zamislio, a iako na prvu "Don't Make Me Go" vjerojatno zvuči kao jedna od onih sladunjavih i predvidivih srcedrapateljskih melodrama, bilo je to puno bolje nego što sam mogao zamisliti. Primarni razlog tome su glavni likovi te je stoga vrlo lako krenuti s njima na put.
Postignuta je fina kemija između oca i kćeri te i Cho i mlada glumica Mia Isaac kojoj je ovo bila prva uloga djeluju tako prirodno i uvjerljivo. Drugi razlog je što je priča ipak puno kompleksnija i dublja od onoga što se čini na prvu i što ćemo nakon nekog vremena shvatiti da ništa tu baš nije crno - bijelo. I premda se može činiti da je od početka jasno kako bi ova priča o povezivanju oca i kćeri mogla završiti, za kraj je ostavljen preokret koji se, pretpostavljam, mnogima neće svidjeti.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.