I Know This Much Is True [2020]
Jun 20, 2020
I Know This Much Is True
HBO / 2020
Režija:
Derek Cianfrance
Scenario:
Derek Cianfrance, Anya Epstein, Wally Lamb
Uloge:
Zemlja proizvodnje:
U.S.A.
Jezik:
English
9
U moru razvikanih i hvaljenih serija o kojima gotovo svakodnevno možemo čitati na raznim portalima i stranicama, a koje sam dobrim dijelom zaobišao u širokom luku {neke i nisam, čitat ćete o njima vjerojatno uskoro}, nekako sam naletio na ovu zaista tešku, potresnu i emotivnu, ali gotovo briljantnu šestodjelnu HBO-ovu mini-seriju snimljenu prema istoimenom romanu Wallyja Lamba iz 1998. godine o kojoj se baš puno i nije pisalo. Kad bi jedino mjerilo za kvalitetu nekog filmskog ili televizijskog sadržaja bila količina zabave ili ugode, eskapizma i bijega od stvarnih životnih problema, onda bi "I Know This Much Is True" vjerojatno bio pri samom dnu po ocjenama. No, srećom još uvijek postoje sadržaji kojima nije jedina intencija podilaženje ukusu publike i kojima nije jedina intencija u gledatelju stvoriti neki lažni osjećaj sreće i zadovoljstva koji gledatelja drži do onog trenutka dok ne stisne stop na daljinskom upravljaču, već u gledatelju pokušava potaknuti i neke druge emocije. Serija koju scenaristički i redateljski potpisuje ugledni američki nezavisni filmaš Derek Cianfrance, za kojeg je "I Know This Much Is True" nakon više od deset godina bio povratak na televiziju, gdje je snimajući dokumentarce i počeo karijeru, definitivno pogađa emocije i bez obzira što je cijelu ovu zaista tužnu priču teško i bolno gledati, serija je to iznimne kvalitete i nešto najbolje što ćemo ove godine imati priliku gledati.
U međuvremenu je Cianfrance snimio filmove kao što su "Blue Valentine" i "Place Beyond the Pines", hvaljene drame prepune emocija u kojima je pokušao na što realniji i stvarniji način prikazati odnose među ljudima. Tu humanost, ljudskost kod likova koju potencira i kamerom, čestim close-upovima izraza lica, strpljivošću u njihovoj izgradnji Cianfrance je ovdje doveo do perfekcije, a jednom možda podcijenjenom, ali zaista izvanrednom glumcu dao je priliku da se razmaše i pokaže svoju kvalitetu kao nikada do sada. Marka Ruffala pamtimo po ulogama u filmovima kao što su "Spotlight" Toma McCarthyja, Fincherovom "Zodiacu", Scorseseovom "Shutter Islandu", humornoj drami "The Kids Are All Right" Lise Chodolenko ili nedavnom "Dark Waters" Todda Haynesa. Fanovi superjančkog univerzuma najbolje ga poznaju kao Brucea Bannea odnosno Hulka, a čak tri puta bio je nominiran za Oscara za najbolju sporednu ulogu. Iako je u karijeri imao i dosta glavnih uloga, Ruffala se možda doživljavalo kao glumca za upečatljive epizode koji možda i nema snagu sam iznijeti film, no ovdje je još jednom potvrdio svoju klasu odigravši čak dvije uloge, brata blizanaca Dominica i Thomasa Birdseyja i predviđam mu barem nominaciju za Grammy, Emmy ili neku drugu nagradu koja valorizira televiziju.
Ruffalo je zapravo najzaslužniji što je serija po Lambovoj knjizi uoće i realizirana. Još 1998. godine 20th Century Fox otkupio je prava za knjgu koja tek koji mjesec ranije objavljena, a kao redatelj cjelovečernjeg filma spominjao se Jonathan Demme (Kad jaganjci utihnu, Philadelphia). Dvije godine potom objavljeno je kako će Matt Damon utjeloviti blizance, a film će režirati Jim Sheridan (Moje lijevo stopalo, U ime oca). No, film nikad nije snimljen, istekla su Foxova prava na ekranizaciju knjige i vraćena su samom Lambu, koji je smatrao da bi "I Know This Much Is True" bolje funkcionirao kao mini-serija. Knjigu je poslao Ruffalu, koji se zainteresirao za sudjelovanje u projektu te je on kontaktirao Cianfrancea te je i on pokazao interes te je sam odlučio knjigu adaptirati u scenarij za seriju i sam je režirati.
Radnja serija zbiva se početkom devedesetih u mjestu Three Rivers u Connecticutu i u središtu pažnje su 40-godišnji jednojajčani blizanci Thomas i Dominic. Thomas je paranoidni shizofreničar, koji uz terapije i konstantnu brigu brata i majke Connie (Melissa Lao) još nekako i funkcionira na slobodi uz povremene epizode. Situacija će eskalirati kada im majka umre, a Thomas si progonjen unutarnjim demonima i glasovima u glavi, vjerujući da će njegova žrtva zaustaviti Zaljevski rat, tijekom jedne paranoidne epizode odsječe ruku u javnoj knjižnici. Zbog toga će kao bolesnik opasan za sebe i okolinu završiti u zatvorenoj instituciji za psihičke bolesnike, a zaštitnički nastrojeni brat Dominic, pokušat će sve kako bi Thomasu osigurao što bolju njegu, vjerujući da će zatvorena klinika, gdje su smješteni najgori luđaci, još gore djelovati na njega.
Paralelno saznajemo i pozadinu ove obiteljske priče jer nas Dominic kroz flashbackove često vraća u prošlost. Od njihovog zajedničkog odrastanja sa samohranom majkom i često nasilnim očuhom Rayom koji ih je prihvatio kao svoje sinove, činjenice da nikada nisu saznali tko im je otac pa do tinejdžerske dobi, studiranja kada je Thomas i obolio od shizofrenije. Saznajemo i Dominicovu obiteljsku tragediju i kako je njegova šestomjesečna kćer iznenada u kinderbetu preminula u snu. Ta je tragedija dovela do raspada braka s njegovom mladenačkom ljubavi Dessom (Kathryn Hahn), nakon čega je Dominic napustio posao nastavnika i prebacio se na manualni rad samo kako bi što manje bio u društvu ljudi te se počeo sve više izjeden krivnjom, bijesom, ogorčenosti, samoprijezirom zatvarati u sebe i tjerati sve od sebe.
Šokantna epizoda s Thomasom samo će dovesti do potenciranja Dominicovog groznog ponašanja prema svima oko sebe, a kao križarsku misiju zadat će si zadatak izbavljanja Thomasa iz zatvorene psihijatrijske institucije iako je pitanje može li ovaj uopće više funkcionirati u normalnom svijetu. Tu je i rukopis koji će pronaći nakon majčine smrti i koji je na talijanskom napisao njegov djed Domenico Tempesta (Marcello Fonte kojeg se sjećamo iz Dogmana), koji je u Three Rivers doselio početkom 20. stoljeća sa Sicilije. Taj rukopis koji zapravo predstavlja memoare njegovog djeda počet će proganjati Dominica i on će postajati sve uvjereniji kako je njegova obitelj zapravo prokleta i kako se sve ono što se događa njemu, Thomasu i ostalima zapravo rezultat grijeha njegovih predaka.
Dominic nas kao narator vodi kroz cijelu ovu nježnu, iznimno emotivnu, potresnu, šokantnu, zaista tešku i tužnu priču koja će zbog sve te tuge, boli i patnje koju proživljavaju likovi, možda i odbiti dio publike jer zaista ne pruža osjećaj ugode. No, bez obzira na te teške boje, "I Know This Much Is True" je serija koja savršeno prikazuje kako ništa u životu ne treba uzimati zdravo za gotovo i što se može dogoditi ako se zbog vlastitih problema odluči odbaciti sve oko sebe. Sve osim Thomasa, rješavanje čijih problema će staviti ispred samog sebe, možda ni ne shvaćajući da se polako pretvara u svog brata i da mu njegov život lagano klizi iz ruku i pretvara se u potpunu ruševinu. Uz to, zbog vlastite krivnje i osjećaja da nije bio uz brata kada mu je to bilo najpotrebnije i da u mladosti nije prepoznao njegove simptome, on sada, dvadesetak godina kasnije pokušava popraviti i spasiti ono što je možda nepopravljivo.
U uloge oba brata Ruffalo je izvanredan, a bile su to vjerojatno najiscrpljujuće uloge u njegovoj karijeri jer je prvo snimao scene kao Dominic za što je morao u početku izgubiti nekih sedam kilograma. Nakon što je završio snimanje Dominica, u šest tjedana je morao nabaciti petnaestak kilograma kako bi snimio scene kao Thomas i zaista je zapanjujuće koliko se Ruffalo razlikuje u ove dvije uloge. Ne samo fizički, već je i karakterno savršeno uspio pogoditi oba lika. I nije samo Ruffalo izvrstan, nego se još jednom pokazalo da je Cianfrance stvarno jedan od onih redatelja koji daju puno prostora glumcima i kod kojeg glumci mogu pokazati sve ono što mogu. Već pomalo zaboravljena komičarka i glumica Rosie O'Donnell također je sjajna kao socijalna radnica koja će se pokušati zauzeti za Thomasa, a koja je usput jedna od osoba na koje se Dominic potpuno bezrazložno iskaljuje. "I Know This Much Is True" ili "Istina o mom bratu" pod kojim nazivom se ova serija može pronaći na našoj inačici HBO-a, serija je koja bi mogla zadovoljiti apetite zahtjevnije publike.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
