L'insulte a.k.a. The Insult [2017]
Moram priznati da sam bio prilično iznenađen kad sam vidio da je ovaj film nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja. Istina, bila mi je Uvreda već negdje na "watchlisti" kad su objavljene nominacije, no nisam očekivao da bi ovaj film snimljen u francusko - ciparsko - belgijsko - libanonskoj koprodukciji, koji je postao prvi film iz Libanona s oskarovskom nominacijom, mogao biti jedan od filmova godine. A upravo to se dogodilo jer ova sudska drama libanonskog filmaša Ziada Doueirija pokazala se kao briljatnan film sa snažnom i jasnom porukom pomirenja. Istovremeno, ovaj je film i sjajno upozorenje koliko je malo dovoljno da na ovom nemirnom području Bliskog istoka situacija postane naelektrizirana i koliko su traume i danas duboke iako je građanski rat u Libanonu završio prije gotovo 30 godina.
Ovaj je film nužno smjestiti u prostorno-vremenski kontekst pošto se njegova radnja događa u današnjem Bejrutu, a glavna dva lika su libanonski kršćanin Tony te palestinski izbjeglica Yasser. Kao što je poznato situacija na Bliskom istoku nestabilna je još od završetka I svjetskog rata kad su Francuzi i Britanci podijelili svoja interesna područja, a ubrzo nakon toga počele su ondje nastajati i države kakve danas poznajemo. Situacija se dodatno zakomplicirala 1948. godine kad je priznat Izrael te se ondje naselio velik broj Židova iz Amerike i Europe, nakon čega je uslijedilo više izraelsko - arapskih ratova u kojima su Izraelci izašli kao pobjednici te su proširili svoje područje. Dobar dio Palestinaca tijekom godina je raseljavan s nekadašnjeg područja Palestine i velik broj njih se i dalje nalazi u izbjegličkim kampovima u susjednim zemljama Jordanu i Libanonu. Prema podacima UN-a u Libanonu se i danas nalazi oko 450 tisuća palestinskih izbjeglica, a kako dobar dio njih nema libanonsko državljanstvo ne mogu legalno posjedovati nekretnine ili legalno raditi na većini bolje plaćenih poslova, već su osuđeni na rad na crno na bauštelama i slično. Upravo je takav status 60-godišnjeg Yassera, inženjera strojarstva, koji radi na gradilištima, a on se jedan dan posvađa s Tonyjem, koji je, kao što sam već rekao, libanonski kršćanin.
Libanon je specifična zemlja Bliskog istoka jer Islam ondje nije jedina i većinska vjeroispovjest, već ondje postoji čak 18 različitih religijskih gupacija. Kako ondje ima i maronitskih kršćana, šijita, sunita te pravoslavaca 1975. godine u Libanonu je izbio građanski, odnosno vjerski rat, koji je potrajao sve do 1990. godine i u tom je ratu živote izgubilo više od 150 tisuća ljudi. Gotovo milijun ljudi je raseljeno, nekadašnji "Pariz istoka" odnosno Bejrut srušen je do temelja, a nakon što je sklopljen krhki mir uslijedilo je uvođenje specifične vrste parlamentarne demokracije koja u sebi sadrži nešto što se naziva konfesionalizam. Tako ako je predsjedik primjerice maronit, premijer mora biti sunit, predsjednik parlamenta šijit, a njihovi zamjenici onda moraju biti pravoslavci. Kad Tonyja, kršćanina (e sad ne znam jel' je maronit ili pravoslavac), koji je podupiratelj desničarske, nacionalističke stranke koja se zalaže za protjerivanje Palestinaca, Yasser slučajno potpuno benigno uvrijedi, ovaj ne pristaje lako proći preko toga. Umjesto isprike, situacija se počinje sve više i više komplicirati, a Tony i Yussuf završe na sudu. Naravno da ovaj slučaj izazove ogromnu pažnju javnosti, dvojici glavnih likova život se počinje mijenjati, zbog njih se sastaju predsjednici i premijeri zemalja u regiji, a novi građanski rat je na pomolu.
Iako je ova priča zapravo fikcionalna, Uvreda je genijalna metafora za cjelokupnu političku situaciju na Bliskom istoku, gdje je samo jedna malena iskra dovoljna da potpali vatru koja se neće tako lako ugasiti. Nevjerojatno kontroverzan i provokativan film kojim se skreće pažnja da situacija ne samo u Libanonu, već i u ostalim okolnim država u kojima je trenutačno na snazi krhki mir, vrlo lako ponovno može eskalirati nasiljem. Istovremeno, Uvreda je i priča koja u sebi ima i duh pomirenja. Iako su i Tony i Yasser posnosni ljudi koji ne žele odstupiti od svojih stajališta, obojica su i više nego svjesni da su pretjerali i da se cjelokupna situacija mogla riješiti sa samo jednom riječi - oprosti. Vrlo brzo postaje jasno da cjelokupni sudski proces koji je poprimio obrise ogromne predstave, koju cijela regija s uzbuđenjem prati nije trebao ni jednom, ni drugom, a huškači i mrzitelji s obiju strana dobivaju povod da dodatno šire paniku i pozivaju na obračune među građanstvom.
Inače, Doueiri je i sam bio jedna od žrtava građanskog rata u Libanonu te je kao 18-godišnjak emigrirao u Ameriku, gdje je studirao film. Karijeru je započeo kao snimatelj te je godinama bio jedan od suradnika Quentina Tarantina i bio je jedan od snimatelja filmova kao što su Reservoir Dogs, Pulp Fiction i Jackie Brown. Prije dvadesetak godina režirao je svoj prvi film te je do 2011. godine paralelno radio i u Americi i u Libanonu, poslije čega se za svagda odlučio vratiti kući. Ta se odluka očito pokazal iznimno dobrom za njega pošto je svojoj zemlji donio prvu nominaciju za Oscara ikad, a iako je radnju Uvrede smjestio u svoju zemlju, ova je tema potpuno univerzalna i prilično se lako s njom mogu poistovjetiti gledatelji iz svih krajeva svijeta. Odlično!
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeTVFilmKnjiževnost.
