Prvi dan zime. Mali stan usred tihog bloka. Prozori gledaju na park u kome od naleta vetra škripi ljuljaška. Nema nigde nikog. Iz stana dopire plavičasta svetlost televizora, zvuk je na mute, grejanje radi, a ispod ćebeta je još toplije. Taj stan me čuva od prvog dana zime. Niz grlo se prvo spušta vrela kafa, pa topli čaj. Telefon je isključen, zvono na vratima onesposobljeno, a šarene svetiljke se na maloj jelci pale i gase.

Slušam muziku. Ona me je opet sačuvala. Bez nje bi me košava odšrafila, toksična govna bi se iživljavala u još jednom prwzničnom periodu i ko zna kada bi san došao na oči. Uz muziku sve dolazi i sve prolazi baš onako kako treba. Krevet je mekši uz decembarske melodije, nenamirisani ljudi se lepše osećaju dok svira The National, a slepi miševi gladni krvi nadleću neke druge blokove. Nikada nisam voleo zimu, a nema razloga da se to sad promeni. Volim samo onog ko mi uzvraća ljubav, a to je pre svega muzika. Zato mi svira i onda kada počinje dan, noć, jutro, nova zima i novi život. Dosta je bilo starih.

U današnjoj Gistro FM epizodi predstavljam 20 albuma koje sam najviše slušao tokom 2025. Neki od njih su lepši od drugih, ali svi su pre svega napisani srcem. Kako me nikakva druga pisanija ne zanimaju, poređao sam ih od 20. do prvog mesta i obrazložio zašto su baš tu gde jesu. A svaki od njih je uvek bio tu kada je bilo najpotrebnije. Ljudi mogu mnogo toga naučiti od muzike, ali neće. Više vole da zgubidane i prave se pametni. Muzika to ne radi i to je samo jedan od razloga zašto je volim više od ljudi.

Preporuka