Ništa nije važno kao biti dobar sa samim sobom. Bez toga svakom uspehu fale prva dva slova. Istina, ako imate mozak, to nije nimalo laka rabota. Teško je ostati imun na svu smaračinu oko nas i zadržati taj mir. Kako biti smiren ako živite u savremenom robovlasničkom društvu, ako dajete sve od sebe, a nagrada vazda ide u pogrešne ruke, ako stalno nešto čekate, nesigurni dokle, ako nikom ništa ne verujete i ako vam kraj svakog novog dana šapuće da je u poređenju sa vama Sizif bio kralj smisla? Teško je blaga reč. Ali teško nije nemoguće. Kad se malo počešete po toj glavi koja se puši, skapiraćete da bar u onom delu za koji se vi pitate, praktično ništa nije nemoguće. I to uprkos svim tim udarcima koje život svakodnevno zadaje. A taj deo nije zanemarljiv. Popiti kafu sa samim sobom je velika stvar.

Prošle nedelje sam naleteo na ovu fotografiju koja je na omotu današnje emisije. Autorka je Milanka Dimić, kojoj se zahvaljujem što mi je dopustila da je iskoristim u ovu svrhu. Na njoj vidimo smiraj dana na Savi, pecaroša i železnički most koji je tu još malo, dok ga šibicari ne miniraju. Fotografija me raznela na više nivoa. Sticaj okolnosti je hteo da baš u trenutku kada sam je prvi put video slušam stihove Bila Feja "At the end of the day / Ain't nobody else / Gonna walk in your shoes / Quite the way that you do / So be at peace with yourself / And keep a spring in your heel / Keep climbing that hill / And be at peace with yourself". Naježio sam se. I zadrhtao. I pustio pesmu još nekoliko puta, ne skidajući pogled sa slike. Hvala Bilu, hvala Milanki. Ti žmarci bi trebalo da budu svrha umetnosti.

Zato se ova Gistro FM epizoda zove Be at Peace With Yourself. Možda baš uz neku od ovih pesama, neko nađe mir sa samim sobom. Ja nisam još uvek, ali traženje je u toku. Sve to, dok mi iza svira muzika koja se čuje u ovoj emisiji.