Premijerni nastup u Srbiji, psihodelični čileanski sastav Föllakzoid, održaće u subotu, 12. oktobra u beogradskom klubu Elektropionir. Kod nas stižu u okviru turneje na kojoj promovišu svoje najsvežije studijsko izdanje, a pre ovog koncerta, gitarista benda Domingæ Garcia-Huidobro, izdvojio je vreme kako bi sa nama razgovarao o zvučnom pejzažu koji stvaraju, koncertima i muzici zemlje odakle dolaze.

RS: Kako bi se na najbolji način mogao opisati muzički stil benda Follakzoid? Šta predstavlja andijski trance?

Domingae: Follakzoid je kao upaljač, a svaki upaljač može da proizvede vatru. Međutim, ukoliko pokušate da je dugo održavate, onda ćete najverovatnije ostati bez goriva. Vatra gori na različitim mestima, ali u isto vreme je jedinstvena. Mi ne koristimo niti upaljač niti gorivo, već smo vođeni energijom između.

Andijski označava da potiče sa planinskog venca Andi gde je ukorenjeno drevno znanje o planeti AKWĀ. Trance je percepcija, ne postoji nešto poput stanja transa, već je reč o beskonačnim stanjima percepcije.

RS: Ljudi doživljavaju vaše koncerte ne samo kao svirke, već kao rituale. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Domingae: Ne razmišljamo mnogo o tome, ali ipak možemo osetiti kako se oslobađa holografska zver koja nas vodi i štiti od senki.

RS: Da li je potrebno naročito stanje uma kako bi ljudi mogli da slušaju i uhvate suštinu vaše muzike?

Domingae: Naravno, međutim, to nije obavezno, jer će ih muzika ionako obuzeti, baš kao što je to slučaj i sa nama. Na jedan veoma stvaran način mi smo i posmatrači i instrumenti u konkretnom poslu.

RS: Možete li nam reći nešto više o vašem kreativnom procesu? Ko je glavni u studiju? Na koji način odlučujete koje pesme će konačno završiti na albumu?

Domingae: Postoji jedinstveni prostor, ali sa beskonačnim vremenom, stoga se naša muzika multidimenzionalno širi dok smo mi fokusirani na rafinisanje manjeg broja elemenata u dužem vremenskom trajanju.

RS: Po čemu se vaša najrecentnija ploča „I“ izdvaja u odnosu na pređašnja izdanja?

Domingae: Na mnogo načina označava novi početak za bend. Prilikom snimanja ploče osećali smo se živahno, kao nikada pre, poput déjà vu situacije u kojoj sada živimo.

RS: Postoje li razlike između koncerata i publike u Južnoj Americi i Evropi?

Domingae: Mnogo, ali isto tako postoji više sličnosti nego razlika. Energija koja nas vodi ne donosi sud na osnovu lica već se odnosi samo na njihove duše, te budući da je duša samo jedna, uvek se prepoznaje putem kanala čovek na čoveka.

RS: Prošle godine nastupali ste zajedno sa sastavom Radiohead na Sue festivalu? Kakve su vam impresije povodom toga?

Domingae: Sviranje velikih koncerata za velike kapitalističke kompanije za nas predstavlja poteškoću. Konkretnu svirku koju pominješ uradili smo ne zbog Radioheada, već  zbog stadiona i onoga šta nam to predstavlja. U pitanju je bio mučenički centar koji je Pinoče koristio za ubijanje i mučenje naših ljudi. Ta manifestacija navodno je predstavljala festival, a mi smo bili jedini čileanski bend, tako da smo nastavili sa svirkom i sve je prošlo kako se i očekivalo. Dobar show bukiran od strane „slepih“ producenata.

RS: Hajde da se sada malo odmorimo od muzike. Da li pratite fudbal? Nacionalna selekcija Čilea je prilično uspešna poslednjih godina.

Domingae: Ponekad i previše. Ali, kao i boks, proročanstva, drevnu tehnologiju i modu. Više nismo zasebne individue.

RS: Kakva je sadašnja scena u Čileu? Da li biste nam preporučili neke nove bendove i albume na koje bi trebalo da obratimo pažnju?

Domingae: Da, veoma se radujemo novom albumu benda Nabucodonosor pod nazivom Teoria de Borrar koji bi trebalo da bude objavljen ovog meseca na etiketi Discos Cetaceos.

Članak je originalno objavljen na sajtu RockSvirke.com - link.

Preporuka

share
share