Priča o muzici sa početka pedesetih godina može delovati kao lekcija iz daleke prošlosti, samim tim nekako maglovita, strana i udaljena. Međutim, ako ta priča ima na sebi onu finu patinu sete koju izaziva pucketanje vinila ili nesavršenost mono audio zapisa, onda taj zaokret ima potpuno drugačiji prizvuk.

Priča o kvartetu Džerija Maligana (Gerry Mulligan) jedna je od onih koja je zlatnim slovima upisana u istoriji džeza.

Rođeni Njujorčanin, Maligan, svoje uhlebljenje i najbolje gigove nalazi početkom pedesetih na zapadnoj obali, u gradovima koji su u manjoj meri bili pogođeni posleratnim rasističkim incidentima, tako učestalim u južnim i istočnim američkim državama, što je za posledicu stvorilo klanovske podele u muzičkim krugovima.

Legendarni sešn iz 1949. godine sa Majlsom Dejvisom The Birth of the Cool na kome je Maligan bio jedan od glavnih izvođača, aranžera i kompozitora, još uvek nije bio na vidiku i njegov izlazak je bio neizvestan, tako da je ovaj bariton saksofonista bio primoran da osnuje svoj kvartet.

Kao pojačanje u bras sekciji Maligan angažuje momka iz Oklahome, trubača Četa Bejkera (Chet Baker), samoukog muzičara koji je posedovao vanserijski talenat, pre svega sadržan u maestralnom improvizovanju na osnovu istančanog sluha.