Vreli poslepodnevni polazak me je svakako podsetio na neke stare dane koncertovanja - ne mogu da zaboravim vrelinu odlaska na RHCP ili Massive, ali i svaki festival je manje više povezan sa letom a leti je vrućina, to je dobro poznato.

No nasuprot RHCP, gde su nas maltretirali, ili Massive Attack gde smo ih mi maltretirali, ovaj put smo nas troje seli u klimatizovana kola i dobro opremljeni rashladnim sistemima spolja i iznutra, krenuli put fabričkoga grada Kragujevca. Super nam je bilo u startu što ne mora do Beograda da se ide, (prethodni vikend smo u istoj postavi overili Ben Clock-a na Kalemegdanu i bilo je super, ali je akcija dugačka, svakako). Radovali smo se što je Kg ipak bliže od Bg i da vidimo šta nudi taj grad za koji su rekli da ga je blagootišavši predsednik uznapredovao navodno silno... E pa nije, ili uostalom, možda i jeste, ali je pitanje na kom je nivou taj grad bio prethodno; celim putem do tamo, ali i po gradu, nismo mogli da vidimo nijedan jedini signal ka Arsenalu, no metoda „Mapu čitaj i seljaka pitaj“ i ovaj put je pobedila, te smo parkirali kola „negde“, zapamtili okolnu pekaru, obavili nužne radnje u komšiluku te krenuli put koncertnog prostora. 

Samo je neposredno ispred ulaska u tzv. Arsenal (ex fabrika oružja, valjda) bilo frekventno i moglo se zaključiti da se nešto dešava, ali mi smo baš zbog toga i došli pa ispivši poslednja outdoor piva ušli u prostor koji me nekako podsetio na atmosferu Peaky Blinders okruženja: dole neka šljaka, šljunak, odvojeni zazidani prostori, prvo levo neki stejdž na kome se žešće orio domaći r'n'r koji nas nije zadržao duže od 6-7 sekundi. Krenusmo dalje da upoznajemo prostor i ono što se nama dojmilo je svakako techno warehouse koji je zaista odličan za happening tog tipa, ali u nekim drugim vremenskim uslovima, za onu vrelinu je predvidjanje: minimum 10 padanja u nesvest po di-džeju. 

 

Preporuka

share