Frewaka [2025]
Irska filmašica Aislinn Clarke se predstavila jezivim found footage religijskim hororom "The Devil's Doorway", a sedam godina kasnije snimila je ona podjednako jezivi i dobri religijski folk horor.
"Frewaka" je prvi horor uopće snimljen na irskom (gaelic) jeziku, a naziv filma dolazi od irske riječi "freamhacha" što bismo preveli kao korijeni. A vidjet ćemo do kraja ovog jezivog, nelagodnog, uznemirujućeg filma da su ti korijeni vezani ne samo uz prošlost likova, već i uz kolektivnu prošlost koja kao da vuče i sputava sve koje ćemo upoznati. Nakon jezivog prologa koji se odvija za vrijeme svadbe u irskoj provinciji negdje sedamdesetih na koju upadaju maskirani tipovi u sklopu nekog tradicionalnog običaja, selimo u sadašnjost.
Shoo (Clare Monnelly) je njegovateljica koja je dobila zadatak brige za staricu u irskoj provinciji koja se oporavlja od teškog moždanog udara. Tako je barem objašnjeno Shoo koja se i sama bori s traumama iz prošlosti i nedavnim samoubojstvom majke koja ju je zlostavljala u djetinjstvu. Kada stigne u to izolirano selo, shvatit ćemo da je ta starica o kojoj se Shoo mora brinuti Peig, ista ona djevojka koju smo upoznali u prologu u tim nesretnim svatovima. Pokazat će se da ova starica pati od agorafobije i još gore, uvjerena je ona kako su je nekoć otela ta zla maskirana stvorenja koja se nazivaju Na Sidhe.
I Peig je od početka neprijateljski nastrojena prema Shoo, no s vremenom kao da će ih nešto početi povezivati, pogotovo kada se njegovateljici počne sve više činiti da starica nije potpuno luda, već da u onome što govori ima istine. Djeluje to nevjerojatno klaustrofobično jer gotovo cijela radnja odvija se u kući koju Peig ne napušta, a progonjena svojim traumama i Shoo kao da će sve više gubiti veze sa stvarnosti.
Progonit će je paranoja pojačana bizarnim ritualima koje izvodi Peig kako bi spriječila te zloguke duhove ili što već jesu, a do kraja će se Shoo morati suočiti i s vlastitim traumama i užasima koje je proživjela u mladosti i u međuvremenu ih nekako potisnula. Na zanimljiv način se Clarke ovdje poigrava s lokalnim narodnim predajam, mitologijom i demonologijom stanovništva iz tog dijela Irske, a ujedno je to i alegorija za traume iz povijesti njene zemlje koje se očito prenose s generacije na generaciju.
Gledatelj tu baš kao i Shoo sve više tu djeluje dezorijentirano, izgubljeno, a jak adut "Frewake" je što na kvalitetan način povezuje teme iz irskog folklora s modernim problemima poput mentalnog zdravlja, tjeskobe i paranoje. Ujedno je ovaj nelagodni folk horor još jedan u nizu dokaza da se dobar, kvalitetan i dobro promišljen film može snimiti i sa skromnim budžetom.
