Four Daughters [2023]
Nevjerojatno originalan i inovativan hibrid dokumentarnog i igranog filma snimila je Tunižanka Kaouther Ben Hania. U originalu se ovaj film naziva "Olfine kćeri" i pratimo tu sudbinu mame Olfe i njezine četiri kćeri. No, odmah u početku saznajemo da su njene dvije starije kćeri, Rahma i Ghofrane nestale i njih su utjelovile glumice. Što se dogodilo s njima? Rastrgali su ih vukovi, otkriva majka na samom početku sa suzama u očima, a do kraja ćemo saznati što su i tko su ti vukovi i što se dogodilo djevojkama koje su nestale kada su imale tek 15 ili 16 godina.
Potpuno zasluženo su "Četiri kćeri" zaslužile ne samo nominaciju za Oscara za najbolji dokumentarac, već i brojne druge nagrade poput one za najbolju fotografiju u Cannesu te sveukupno dvadesetak nagrada i još tridesetak nominacija. Ben Hania je i s prethodna dva igrana filma (Beauty and the Dogs, The Man Who Sold His Skin) potvrdila da je vrsna redateljica, a ovo je i naracijski i stilski zanimljivo dok je istovremeno nevjerojatno emotivno i potresno. Uz pomoć glumica, Ben Hania rekreira život ove obitelji od djetinjstva Olfinih kćeri, a od početka djeluje to svježe i neobično jer je glumica angažirana i da odglumi Olfu u pojedinim scenama.
Tako ona iz distance promatra ono što se događalo u njihovim životima, ali i otkriva neke detalje o kojima joj kćeri nikad nisu pričale. Snimanje ovog filma djeluje oslobađajuće na mene, kaže jedna od mlađih kćeri, Eya ili Tayssir, koje su i dalje s majkom, i mogu reći što sam stvarno osjećala. Odličan je ovaj film i jer prikazuje kako je izgledao život u Tunisu za vrijeme vladavine dugogodišnjeg diktatora Benalija, a kako se sve promijenilo nakon arapskog proljeća, revolucije nakon kojeg je radikalni islamizam počeo prodirati u društvo. I brutalna je to i šokantna priča, a vidimo da tu ni mama nije bila svetica, daleko od toga i svjesna je ona koliko je i sama donijela pogrešnih odluka.
Kako razmišlja da je svojim postupcima, prezaštitničkim ponašanjem, dijelom i sama utjecala da njene dvije starije kćeri nestanu. Tako sam se bojala za njih da ih nisam znala zaštititi, priča Olfa koja je oca svojih kćeri ostavila dok su one bile male jer je očito bio niškoristi, a potom im je u kuću dovela odbjeglog zatvorenika u kojeg se zaljubila. Tipa koji je bio u zatvoru jer je bio ubojica, a uspio je zbrisati kad su krenuli nemiri za vrijeme revolucije, ona je skrivala da bi i on potom počinio neopisive užase. Saznajemo ovdje i kako je Tunis pod Benalijem možda bio diktatura, ali ondje u to vrijeme nije bilo radikalnog islamizma. Štoviše, hidžabi, burke i kako se već zovu ta pokrivala za muslimanske žene bili su zabranjeni, a kada krene revolucija, postat će oni i svojevrsnim simbolom pobune i revolta.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
