The Deepest Breath [2023]
Kad netko spomene riječi ronjenje i film, prva asocijacija mi je i dalje legendarno Bessonovo "Veliko plaventilo". Sjajna pustolovna drama u kojoj smo pratili rivalstvo, ali i prijateljstvo dva najbolja ronioca na dah film je koji i danas uživa kultni status, a iako smo i ondje mogli shvatiti da ti ljudi koji su se odlučili baviti tim ekstremnim sportom, moraju biti na neki način ludi, uz ovaj impresivan dokumentarac shvaćamo prave razmjere tog ludila i opasnosti. Već sama uvodna scena dokumentarnog filma Laure McGann premijerno prikazanog u Sundanceu je i više nego šokantna.
Pratimo talijansku prvakinju u ronjenju na dah Alessiu Zecchini kako se sprema na zaron u morske dubine. Spušta se ona stotinjak metara u dubinu, lagano izranja van, da bi posljednjih nekoliko metara prije izrona ostala bez svijesti. Kad ispluta van, njene oči su potpuno izuvrnute, potpuno je poplavila, a da oko nje nema spasitelja i pomoćnika, ne bi joj bilo pomoći. Već u toj šokantnoj uvodnoj sceni shvaćamo kako se ti ljudi tjeraju i preko granica izdržljivosti i kako riskiraju ne samo smrt, već i ozbiljne zdravstvene probleme. Odmah na startu shvaćamo da je tih posljednjih desetak metara prije izrona i najopasnije, kao i da takvi esktremni sportovi mogu imati ekstremne posljedice.
No, nije "The Deepest Breath" ni izbliza klasični dokumentarac o morskim dubinama i ronjenju kakve možemo gledati na National Geographicu i sličnim kanalima. Uspjela je McGann snimiti film koji prikazuje kako izgleda život tih ekstremnih sportaša, ali i donosi ona i dvije dirljive, emotivne ljudske priče. Osim talijanske šampionke, pratimo tu i priču irskog pustolova Stephena Keenana, čovjeka nemirnog duha koji je mladost proveo putujući po svijetu da bi se u kasnim dvadesetima zaljubio u ronjenje. Nakon što je oborio irski nacionalni rekord, nastanio se on u Egiptu uz greben koji se naziva Plava rupa i smatra se to najopasnijim mjesto za sve ronioce.
Naravno da je istovremeno Plava rupa kraj Dahaba i najveći izazov za svakog ronioca na dah i mjesto je to na kojem su živote izgubili mnogi. Baš ondje je Keenan otvorio svoju školu ronjenja na dah, poslije je izučio i za pomagača i spasitelja na natjecanjima u ronjenju, a tako će upoznati i Alessiu. I od samog početka filma jasno nam je da ta priča ne može dobro završiti, no kako i zašto, shvatit ćemo tek na samom kraju. Sjajno McGann tu gradi priču koja je obogaćena ne samo senzacionalnim podmorskim snimkama u kojima pratimo te zarone na nezamislive dubine, već i dirljivom, toplom, emotivnom, na kraju i potresnom pričom.
Iako je nekom normalnom vjerojatno teško shvatiti što to ljude poput Alessie i Stephana tjera da se izlažu takvim opasnostima i riskiraju živote, dobijamo dublji uvid u njihove živote i shvaćamo što ih to pogoni. Što ih to tjera još jedan metar dublje kako bi srušili rekorde i kako baš taj jedan metar može biti koban. Sjajan je to film koji je uzbudljiv kao najuzudljiviji triler, sa sjajnim protagonistima koji se gledatelju praktički odmah zavuku pod kožu.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
