War Pony [2022]
Nevjerojatan uvid u život stanovnika indijanskog rezervata u Južnoj Dakoti donosi nam film koji zajednički potpisuju Riley Keough i Gina Gammell. "Ratni poni" ovim je dugometražnim debitanticama donio Zlatnu kameru odnosno nagradu za najbolji film u Cannesu, a film je to kakav se zaista rijetko viđa. Dirljiv i emotivan, potresan i stravičan, snimljen u naturalističkom stilu s naturščicima tako da gotovo i ne djeluje kao igrani film, već nam se čini da stvarno pratimo živote indijanskog rezervata Pine Ridge u kojem žive indijanci iz plemena Lakota. Poseban fokus stavljen je na priče dva lika, mladića Billa i dječaka Matha.
Matho je dječak od 11, 12 godina koji živi s ocem narkomanom, nasilnikom od kojeg klinac i njegova ekipa potajice kradu crystal meth pa ga dijelom preprodaju, a dijelom i sami konzumiraju. Kad stari shvati da mu sin krade drogu, izbacit će ga iz kuće i Matho će završiti kod rođakinje koja se ozbiljno bavi dilanjem metha. Bill je pak mladić u ranim dvadesetima (iako izgleda kao da mu je 16, najviše 17), koji uglavnom krade bogu dane po rezervatu i smišlja kako da se dokopa novca. S dvije različite djevojke ima on dvoje djece, a jedna od njegovih cura upravo je završila u zatvoru te traži od njega da joj plati jamčevinu od 400 dolara.
Iako se 400 dolara na prvu i ne čini puno, za Billa to očito nije malen novac, no dosjetit će se on neobične ideje kako bi se mogao opernatiti. Kad pred kućom pronađe izgubljenu pudlicu, pomislit će on da bi mogao zaraditi prodajom njenih štenaca, a osim s pudlicom koju će nazvati Zvijer, ključan susret za njega će biti s bijelcem koji u okolici ima farmu purica. No, osim s puricama, Bill će dobiti zadatak baviti se i dovođenjem bijelcu mladih indijanki iz rezervata pošto taj bijelac očito ima fetiš na njih. I svjestan je Bill što čini, kao što je i svjestan da prijateljski odnos tog starog bijelca i njegove nešto mlađe žene nije iskren, već im je on itekako koristan, a priče ova dva mlada indijanca do kraja će se ispreplesti na zanimljiv način.
Relativno poznata američka glumica Riley Keogh, unuka Elvisa Presleya (Daisy Jones and The Six, The Lodge, Zola) na ideju za snimanje ovakve priče došla je još 2015. godine kada je u Južnoj Dakoti snimala film "American Honey". Upoznala je ondje dva statista koji su živjeli u sličnom rezervatu, a priča se već tada počela kuhati u njihovim glavama i osmislili su priču po stvarnim životnim iskustvima ta dva mlada indijanca. I zaista je "War Pony" vjerojatno najbolji film kad je riječ o prikazu života današnjih indijanaca u tim modernim rezervatima, zajednicama koje gotovo pa funkcioniraju kao svijet za sebe. Svijet lišen bilo kakve perspektive u kojem su stanovnici prepušteni sami sebi i iz kojeg gotovo pa nema izlaza.
Djeluje to kao neka vrsta otvorenog zatvora u kojem stanovnici možda i imaju škole, ambulante i neke najosnovnije uvjete za život, ali ti rezervati su još od početaka zamišljeni na način da se tamošnje indijance zadrži ondje. Droga je po svuda i drogiraju se i stari i mladi, a način života pomalo me podsjetio na stil života naših Roma koji uglavnom žive u sličnim getima. Valjda otkako prohodaju kriminal je za njih glavni način privređivanja, svi tamo nešto švercaju, preprodaju, dilaju, kradu jedni od drugih, a neki nagon za preživljavanje i snovi da će jednog dana uspjeti nešto što je što povezuje dva glavna lika. Sjajna je to i posve zaokružena drama u kojoj uz autentičnog okruženja i autentičnih, posve stvarnih likova imamo i izvanrednu priču koja cijelom filmu daje dodatnu dimenziju.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
