Asteroid City [2023]
Poznati američki nezavisni filmaš Wes Anderson ne odustaje od svog prepoznatljivog, ekscentričnog, baroknog stila. Ovaj puta ionako standardnu zvjezdanu glumačku ekipu pojačao je nekim novim jakim adutima kao što su Tom Hanks, Scarlett Johansson i Bryan Cranston, no svejedno mi je "Asteroid City" bio njegov najslabiji film u posljednje vrijeme. Djelovalo mi je to kao svojevrsna stilska vježba kojom kao da je Anderson želio dokazati da je nenadmašan u scenografiji, mizansceni i režiji, no to ionako odavno znamo. Sama priča ovdje mi je bila daleko ispod njegovog standarda, a pomalo metafilmskim igrarirajama ovaj puta je za moj ukus pomalo pretjerao.
Radnju je smjestio u nekakvu retrofuturističku verziju 1955. godine u fikcionalni gradić u New Mexicu, Asteroid City. Ondje se zapravo odvija radnja drame fikcionalnog dramatičara Conrada Earpa (Edward Norton), a o njoj u početku neke pojedinosti otkriva narator Bryan Cranston i u stilu nekog filma iz pedesetih odlazimo u taj fikcionalni, bizarni gradić u kojem će se okupiti standardno društvance bizarnih i ekscentričnih čudaka svih generacija.
I taj čudnovati Asteroid City djeluje baš andersonovski neobično, gotovo pa bi čovjek pomislio da je riječ o animiranom filmu, a ondje se zaputila nekolicina mladih genijalaca sa svojim obiteljima. Samo mjesto nosi ime po asteroidu ili bolje rečeno meteoritu koji je nekoć pao baš ondje, a situacija će se zakomplicirati kada se ondje pojave vanzemaljci i ukradu meteorit pred očima okupljenih. Kad ljudi počnu pričati da su se pojavili vanzemaljci, vlada će sve to pokušati zataškati, a po običaju je sve to pretjerano preko apsurda. No, za razliku od većine prethodnih Andersonovih filmova, "Asteroid City" mi nije nešto sjeo.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
