Great Expectations [2023]
Steven Knight jedan je od onih televizijskih autora koji je prijašnjim zaslugama i uspjesima osigurao da u bližoj budućnosti može raditi što god poželi. Bianco ček i prazan papir s budućim željama i planovima Knight si je osigurao serijom "Peaky Blinders", a iako još od devedesetih ovaj Britanac piše scenarije za TV i filmove (Dirty Pretty Things, Eastern Promises, Amazing Grace), sjekira mu je u med pala tek sa serijom o obitelji kriminalaca iz Birmighama. Tek od tada Knight štanca na veliko i filmove i serije čija kvaliteta varira, no čovjek ima posla preko glave, a za BBC je odlučio on napraviti tko zna koju po redu ekranizaciju čuvenog romana Charlesa Dickensa "Velika očekivanja".
Gotovo pa i ne postoji Dickensov roman koji već nije doživio na desetke ekranizacija, a iznimka nije ni njegovo 13. djelo koje je dovršio 1861. godine. Dickensovi romani nude možda i najbolji prozor u svijet Engleske i Londona sredinom 19. stoljeća, za vrijeme viktorijanske ere, a obično se on bavio sudbinama ljudi s društvenog dna koji su došli u situaciju da barem rubno dođu u doticaj i aristokracijom i višim slojem građanskog društva. Baš kao i drugi poznati Dickensovi junaci poput Olivera Twista ili Davida Copperfielda, tako je i glavni junak "Velikih očekivanja" Philip Pip Pirrip dječak / mladić skromnog porijekla.
No, njemu će se ukazati prilika za ulazak u visoko londonsko društvo i dobit će šansu da iz siročeta i kovačkog pomoćnika postane pravi engleski gentleman. O samom sadržaju koji prati izvorni Dikcenskov materijal pisao sam već kod recenzije verzije filma Davida Leana iz 1946. godine, a Knightovu mini-seriju kritika je, a pogotovo publika sasjekla u korijenu čim se pojavila. Jedan od razloga za tako loše kritike i ocjene (bijednih 4.9 na IMDB-u dok ovo pišem) je i odluka da se odluči za tzv. colorblind casting odnosno da neke od uloga koje su u knjizi iz sredine 19. stoljeća, sasvim logično, sve bile bijele, dodijeli i nekim glumcima tamnije boje kože.
Tako su u Knightovoj verziji i fatalna Estella u izvedbi englesko-australsko glumice mauritanijsko - tajlandskog porijekla Shalom Brune - Franklin, kao i manipulativni odvjetnik Jaggers u izvedbi Ashleya Thomasa crnci. I neki od sporednih, manje bitnih likova tu su crnci ili Indijci, a to je, kao i u slučaju nedavnog Amazonovog serijala "Gospodar prstenova" izazvalo brojne kontroverze. Pa iako su kritike potpuno sasjekle Knightovu verziju poznatog britanskog klasika, nije to uopće bilo tako loše, pogotovo što je njegova verzija još mračnija od izvornika, a krenuo je on pomalo modernističkim pristupom.
Snimljeno je to kamerom s pomalo sivkasto - plavičastim filterima na tragu "Ozarka", a Knightov "Great Expectations" ima i pomalo gothic štih, pogotovo kada se pojavi stara gospođica Havisham u izvedbi Olivie Colman u svom starom, škripavom, prašnjavom dvorcu. Dickens mi je oduvijek bio genijalan jer je on maestralno subverzirao tadašnje britansko društvo, taj sajam taština, klasni sustav svog vremena, a ovdje se pozabavio i subverzijom koncepta Gentleman. Tako će i Pip (kao mladića ga glumi Fionn Whitehead), talentirani i ambiciozni dječak dobiti priliku za edukaciju kod bogate i groteskne udovice Havisham, a pomoć zatvoreniku Magwichu pokazat će se kao odluka koja će mu promijeniti život. Vrlo brzo Pip će postati igračka u rukama beskrupuloznih i zlih ljudi, a njegova ambicija da postane gentleman i probije se u visoko londonsko društvo, pokazat će se umalo fatalnom.
I Dickens London u svom djelu prikazuje kao leglo pokvarenosti, pohlepe i zla, a Knight još to dodatno potencira, ali i cijelu priču pomalo subverzira i donosi iz današnje, postkolonijalne perspektive i distance kada shvaćamo da su ti ljudi zaista bili korijen svog zla tog vremena. Mladi, naivni i ambicozni klinac poput Pipa potpuno će se izgubiti u toj igri, a riječi nekog od likova da previše Londona može ugušiti čovjeka, pokazat će se proročanskim u slučaju Pipa. Djeluje to kod Knighta još grotesknije i karikiranije nego u izvorniku, posebno u slučaju stare i ljigave gđice Havisham u izvedbi standardno izvrsne Olivie Colman. Iako stoji da bismo preživjeli i bez tko zna koje po redu ekranizacije Dickensovog klasika, nije to bilo uopće tako loše kako neki pokušavaju prikazati.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
