The Pale Blue Eye [2022]
Mračni triler čija se radnja odvija na slavnoj američkoj vojnoj akademiji West Pointu 1830. godine Scotta Coopera (Crazy Heart, Out Of Furnace, Black Mass, Hostiles, Antlers) ipak se pokazao kao razočaranje. Film snimljen prema istoimenom romanu Louisa Bayarda dobrim dijelom djelovao mi je kao varijacija na temu Ecovog "Imena ruže". Samo što se misteriozno, gotovo ritualno ubojstvo nije dogodilo u talijanskom samostanu za vrijeme srednjeg vijeka i ne istražuje ga oštroumni svećenik, već se ono dogodilo u snijegom okovanom West Pointu i istražuje ga umirovljeni detektiv koji je proživio obiteljsku tragediju.
I baš kao što je William Baskervilski u "Ime ruže" imao mladog sidekicka u Adsu od Melcka, tako će i detektiv Augustus Landor (Christianu Baleu ovo je već treći nastup u Cooperovom filmu) svog sidekicka pronaći u - Edgaru Allanu Poeu (Harry Melling). Slavni američki pisac zaista je 1830. godine pohađao West Point, no iz vojske je nečasno otpušten več početkom sljedeće godine, a ovdje je on pomalo groteskni čovječuljak i prilično mi je nejasno zašto je njegov lik iskorišten u ovoj priči. Vjerojatno iz razloga što se Poea smatra ocem detektivskog romana, no to je ionako više pitanje za Bayarda, nego za Coopera koji je sam i napisao scenarij. Bez obzira na to, pokazao se "The Pale Blue Eyes" kao neočekivano dosadan, monoton triler kojeg ne izvlače ni standardno dobra Baleova izvedba, ni sjajno okruženje i vrhunska fotografija, kao ni završni twist.
Kad sam već spomenuo "Ime ruže", ne bi bilo dobro zaboraviti ni "Deveta vrata" jer na kraju mi je kao miks ta dva filma djelovao ovaj mračni murder mystery s natruhama okultizma. Iako je Poe bio jedan od ključnih predstavnika mračnog romanticizma i preteča nečeg što bismo nazvali gothic u umjetnosti, nema ovdje ni očekivanog gothic ugođaja. Landorov samotnjački život u kolibi u šumi negdje u unutrašnjosti New Yorka prekinut će poziv s West Pointa da istraži ubojstvo kadeta Frya čije je tijelo pronađeno obješeno za stablo, a potom je oskrnavljeno i netko mu je izvadio srce.
Ekscentrični kadet Poe postat će ubrzo njegov neformalni pomoćnik, a vrlo brzo nakon prvog, na sličan način skončat će i još jedan vojni pitomac. Iako su voditelji akademije sve bjesniji i sve više propitkuju Landorove metode, činit će se kao da je njemu sve jasnije ono što se događa. Potencijalni sumnjivci nizat će se jedan za drugim, upoznat ćemo tu i brojne ekscentične likove, čudake, a bez obzira na neka iznenađenja koja nas ovdje očekuju, bio je "The Pale Blue Eyes" neočekivano prosječan, potpuno neinventivan film koji ne nudi baš ništa što već nismo imali priliku vidjeti.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost
