The Lost Daughter [2021]
U središtu pažnje ove misteriozne drame je sredovječna profesorica i prevoditeljica Leda (standardno odlična Olivia Colman) koja se zaputila na odmor na neki grčki otok. I gdje ćeš boljeg mjesta za opuštanje i odmor od suncem okupanog grčkog otoka, no vrlo brzo Leda će se početi ponašati jako čudno. Kao da će okidač za takvo njeno ponašanje biti incident kojem će svjedočiti na plaži kada će velika i glasna obitelj koja je svoje ručnike smjestila do nje izgubiti najmlađeg člana družbe, trogodišnju djevojčicu Elenu. Malu će pronaći upravo Leda i vratiti je njenoj majci Nini (Dakota Johnson), no potom će iz samo njoj razumljivih razloga Leda ukrasti djevojčicinu lutku i sakriti je.
Susret s Ninom u kojoj kao da je prepoznala mlađu sebe, ženu koja kao da je zarobljena u vlastitom životu i pokušava pronaći neki izlaz, na nju će imati snažan utjecaj. Taj susret nagnat će Ledu da počne propitkivati svoje životne odluke i prisjećati se nekih mračnih trenutaka iz vlastitog života. Paralelno dok pratimo njeno ljetovanje, kroz flešbekove ćemo polako saznavati i njenu priču. Upoznajemo je tada kao mladu majku (Jessie Buckley) dvije kćerke koja baš i nema previše strpljenja i koja teško izdržava nestašluke i zaigranost svoje djece. Kako će vrijeme prolaziti doznat ćemo što se to s Ledom dogodilo u mlađim danima i koji su je to događaji potaknuli na takvo čudno ponašanje na ljetovanju. I mora se priznati da je poznata glumica Maggie Gyllenhaal kojoj je "The Lost Daughter" bio i scenarističko - redateljski debi, snimila kompleksnu i pametnu dramu koja joj je već donijela mnoga priznanja.
Premijerno je ovaj film prikazan u Veneciji gdje je Gyllenhaal dobila nagradu za najbolji scenarij, a već sada je "Izgubljena kći" pokupila nagrade Gotham za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu odnosno u izboru za nezavisni film godine. Ima "The Lost Daughter" i dvije nominacije za Zlatni globus (Gyllenhaal za režiju, Colman za najbolju glumicu), vjerojatno će tu biti i koja nominacija za Oscara, a adaptacija je to i istoimenog romana Elene Ferrante iz 2006. godine. Okupljena je ovdje zaista impresivna glumačka ekipa pa se tu pojavljuju i Ed Harris, Peter Sarsgaard, Paul Mescal, Dagmara Dominczyk i još mnoga druga poznata lica.
Suptilna je to drama koja se bavi nekim jako teškim i bolnim pa i kontroverznim temama, a Gyllenhall toj teškoj priči prilazi suptilno i polako. Ledino ponašanje i kod gledatelja konstatno izaziva neku nelagodu, stalno se čovjek pita zašto se ona tako ponaša, a iako ćemo s vremenom saznati njenu pozadinsku priču tek donekle ćemo dobiti odgovore na sva pitanja koja si postavljamo. Zaista uvjerljivom izvedbom žene koja istovremeno djeluje preplašeno, izgubljeno, tužno, a opet nekako željna konfrontacije i kao da samo čeka priliku za konflkt, nosi cijeli ovaj film Colman. Kamera je često na njenom licu, a ona je glumica koja bez problema može i bez riječi prikazati stanje u kojem se nalazi njen lik. Mračna je to drama o nekim teškim odlukama u životu i potezima s kojima se nije lako nositi te koji moraju oblikovati nečiji život.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTVKnjiževnost.
