No Time to Die [2021]
Jubilarni 25. film o britanskom tajnom agentu 007 bio je ujedno i peti i posljednji za Daniela Craiga u ulozi Jamesa Bonda, a nakon dobrih godinu dana odgode u kina je konačno stigao i film simboličnog naziva "Za smrt nema vremena". I doista, čuveni tajni agent u ovih gotovo pola stoljeća koliko se snimaju filmovi o njemu po romanima Iana Fleminga, uvijek je nekako varao smrt, gotovo kao Zagor u legendarnim stripovima koje smo gutali kao klinci. Kad bi čovjek pomislio da mu nema spasa, on bi se nekako izvukao i tako već 25 filmova i šest glumaca koje ga je utjelovilo. I moram priznati da mi je nekoliko posljednjih Bondova bilo teško gledljivo (pogotovo "Spectre") i nevjerojatno mi je išlo na živce što je i ovaj već kultni serijal sveden gotovo isključivo na bedastu akciju, gotovo istovjetnu svim tim silnim filmovima o superjunacima ili "Nemogućoj misiji".
Kao što očito tržište nalaže, Bond se u nekoliko posljednjih filmova borio protiv supertajnih globalnih organizacija kojima je cilj bio zavladati ili uništiti svijet. Sve je ruske, kineske i ostale teroriste očito potamanio kroz godine pa su se morali osmisliti neki groteskni likovi i sulude organizacije koji su mu barem donekle dorasle. Doduše, napravio je time Bond puni krug jer još u počecima, ako me sjećanje dobro služi, Sean Connery se u prvim filmovima borio protiv sličnih lakrdijaša da bi se situacija potom donekle primirila i dovedeni su mu neki normalniji i stvarniji suparnici. Sa "No Time to Die" donekle je zatvoren puni krug jer nastavlja se tu dijelom radnja na prethodni "Spectre" i opet se iz penzije izvučeni Bond bori protiv nekih starih suparnika, no naravno da ima tu i nekih novih nemezisa koji bi uništili svijet (u trenucima dok ovo pišem zamišljam Dr. Evila iz "Austina Powersa" dok stavlja mali prst na usta i onako iritantno se smije jer Bondovi suparnici u zadnje vrijeme i ne razlikuju se puno od njega).
Tu je dobri stari Ernst Stavro Blofeld (po kojem je i osmišljen Dr. Evil) u izvedbi Christopha Waltza koji kao da je stvoren za takve groteskne likove, no pokazat će se da je on zapravo mačji kašalj za tipa koji se naziva Ljucifer Safin (u izvedbi meni nevjerojatno iritantnog i katastrofalnog Ramija Maleka). Pojavljuje se tu i bezbroj likova koje smo upoznali u prethodnim filmovima poput cijelog njegovog pomoćnog osoblja iz MI6, a tu je i fatalna Madeleine Swan (Lea Seydoux) u koju se dobri, stari, penzionirani Bond zaljubio kao da je tinejdžer. Zato valjda nije ni trznuo kada mu je prilikom zadatka na Kubi u pomoć priskočila mlada agentica CIA-e Paloma (Ana de Armas) koju bi u neka dobra, stara vremena Connery, Moore, a bogami i Brosnan sigurno priveo u krevetić neke hotelske sobe.
Možda sam malo ciničan kad su u pitanju filmovi poput Bonda jer u pravilu takve bedaste akcijske spektakle obično izbjegavam i nemam živaca to više gledati, a da "No Time to Die" nisam pogledao u kinu, vjerojatno ga ne bih ni gledao. I definitivno je ovaj nastavak gledljiviji i bolji od prethodnih nekoliko dijelova, a o tome najbolje svjedoči činjenica da je dobrih dva i pol sata u kinu doslovno proletjelo. Puno je to akcije, jurnjave, eksplozija, baš prema očekivanjima, idealan film za pustiti mozak na pašu to vrijeme kad traje. Kada mu se pristupi na taj način, onda je "No Time to Die" film koji služi svrsi. Film nakrcan poznatim licima, majstorski režiran i film na koji zaboraviš onog trenutka kada izađeš iz kina.
