Wife of a Spy [2020]
Ugledni, ali i potpuno nepredvidivi japanski filmaš Kiyoshi Kurosawa za ovu je povijesnu triler - dramu dobio i najveće priznanje u dugoj i bogatoj karijeri. Na festivalu u Veneciji nagrađen je Srebrnim lavom za najboljeg režisera, a riječ je o filmu kojim je ponovno napravio zaokret u karijeri i prilično iznenadio filmski svijet. Nakon što se u početku proslavio hororima da bi se potom posvetio socijalnim dramama kao što je hvaljena "Tokyo Sonata", počeo je snimati pomalo hermetične, ezoterične, artističke filmove u kojima je dosta glavinjao i tematski i stilski. Stoga je "Wife of a Spy" bio i više nego ugodno iznenađenje, a usudio bih se reći da je ovo bio Kurosawin najambiciozniji film do sada koji je snimio u potpuno netipičnom stilu.
Sve je tu ušminkano, blještavo, s besprijekornim produkcijskim dizajnom, perfekcionistički složenim interijerima, setovima, kostimima, rasvjetom. Stilski to djeluje pomalo na tragu filmova koji su se snimali pedesetih i šezdesetih godina, a iako se na prvu čini da bi to mogla biti melodrama čija je radnja smještena u Kobe 1940. godine, s vremenom će se ova priča pretvoriti u mračni, čak pomalo hičkokovski triler. Uzima si Kurosawa dosta vremena i priča se tu razvija dosta sporo, što i nije neobično za njega, a nakon nekog vremena će nam postati jasno da je ovo iznimno važna priča koju je ovaj vrsni japanski filmaš majstorski zaokružio.
Yusaku Fukuhara uspješni je biznismen iz Kobea koji će shvatiti da se situacija u Japanu mijenja i da nacionalizam i militarizam bujaju. Stranci se uhićuju zbog optužbi da su špijuni, a ta će sudbina odmah na startu zadesiti i njegovog američkog partnera. Kao u svim nacionalističkim režimima, svi stranci su sumnjivi, a dok se ne zatvore granice on će pokušati iskoristiti priliku i odraditi što više poslova u inozemstvu. U društvo nećaka Fumia zaputit će se on u Mandžuriju, kinesku pokrajinu koju je Japan prethodno okupirao, a kada se kući vrati u društvu nepoznate djevojke, njegova supruga Satoko postat će izrazito sumnjičava. U međuvremenu će novi zapovjednik vojske u Kobeu postati Satokin prijatelj iz mladosti Taiji, gorljivi nacionalnist i militarist, a kada djevojka koja se s Yusakuom i Fumiom vratila iz Mandžurije završi mrtva, njih dvojica će postati glavni sumnjivci.
Naravno da će naizgled tipična i stereotipno submisivna japanska ženica kao što je Satoko početi sumnjati u svog muža i počet će joj kroz glavu prolaziti svakakve crne misli. Od toga da je nevjeran pa do toga da je strani špijun i nacionalni izdajnik, no kao što to često biva, ponekad je zaista bolje živjeti u neznanju, nego znati grubu i užasavajuću istinu jer će se ispostaviti da Yusaku ženi ništa ne govori samo kako bi je zaštitio. No, ono što je saznao i na svoje oči vidio u Mandžuriji odnosno testiranje biološkog oružja od strane Japana nad tamošnjim stanovnicima i eksperimenti koji se provode nad ljudima, moglo bi ga stajati glave. Iako je Yusaku ponosni Japanac, svjestan je da ono što se radi nije dobro i da svijet za to mora saznati, no kako jer se granice zatvaraju, a obruč oko njega polako se steže.
Snimio je Kurosawa film prepun iznenađenja kojim s razlogom nosi naziv "Špijunova žena" jer će se upravo Satoko s vremenom prometnuti u glavnu junakinju cijele ove nepredvidive i potpuno neočekivane priče. Iako je tempo filma na trenutke, posebno na početku, prilično spor i treba proći neko vrijeme kako bismo uopće dokučili koji je zapravo cijeli smisao cijele ove priče, Kurosawa zaista majstorski gradi cijelu priču i cijelo vrijeme je drži pod kontrolom. Pozabavio se on ovdje na fin i pametan način jednom mračnom epizodom iz povijesti svoje zemlje, temom koja nije nimalo ugodna i temom zbog koje bi ga u nekim drugim zemljama vjerojatno prozvali izdajnikom, epitetima s kojima će se susresti i supružnici iz ove povijesne drame / trilera.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
