The Third Day [2020]
Ova britanska mini-serija (šest nastavaka, vidjet ćemo hoće li ići dalje, no potencijala sigurno ima) posebno me oduševila što odstupa praktički od svih televizijskih kanona. Razlikuje se "Treći dan" vizulano i režijski gotovo od svega što smo imali priliku gledati posljednjih godina. Ako tema možda i nije pretjerano originalna jer već smo mogli gledati neke slične folk-horor priče o izoliranim kultovima i neobičnim zajednicama (odmah mi na pamet pada recimo "The Wicker Man" ili nedavni "Midsommar"), izvedbeno je ovo potpuno opičeno, kao "The Wicker Man" na tripu. I žanrovski "The Third Day" vrluda od trilera i drame pa sve do horora, no prije svega ovo je zapravo metaforička priča o tome kako se pojedini ljudi nose s teretom krivnje i tuge.
Podijeljena je serija na zasebna putovanja muškarca i žene na misteriozni otok u različitim vremenskim razdobljima i produkcijski je podijeljena u tri međusobno povezana segmenta. Britanski konceptualni umjetnik i kazalištarac Felix Barrett te televizijski scenarist Dennis Kelly (Pulling, britanska serija Utopia po kojoj je nedavno snimljena i američka inačica) zamislili su "The Third Day" i kao svojevrsni interdisciplinarni sadržaj između televizije i kazališta. U prvom dijelu koji se sastoji od tri epizode koji je režirao Marc Munden i koji je nazvan "Ljeto" pratimo sudbinu muškarca Sama (Jude Law), koji je igrom slučaja završio na misterioznom otoku Osea. Do ovog otoka na kojem su zajednicu prema predaji osnovali još kelti, vodi tek puteljak preko mora kojim se može doći isključivo dok je oseka, a za vrijeme plime, more ga preplavi i prekine sve kontakte s obalom.
Jednom kad završi na otoku kojeg nastanjuju sami čudaci koji se upravo spremaju organizirati godišnji ritual, Sam će shvatiti da ne može napustiti otok. Domicilno stanovništvo otoka svim silama se trudi očuvati tradiciju, a djeluje sve to potpuno košmarno, kaotično, zbunjujuće, kao i sami Sam koji se bori s krivnjom i boli jer je prije deset godina ubijen njegov sin dok ga je on trebao čuvati. I izgleda cijeli ovaj dio serije kao neka užasavajuća fatamorgana, vizualno često kao da je izvan fokusa i mutno s prevladavajući zelenom bojom u svim mogućim nijansama tako da je dosta nejasno događa li se zaista sav taj urnebes ili je sve to u Samovoj glavi.
Drugi segment serije, koji sam propustio pogledati, no nije to previše utjecalo na cjelokupni dojam pretpostavljam, nazvan je "Jesen", a bio je on zamišljen kao izravni prijenos ljetnih svečanosti s otoka Osea. Trajao je taj dernek 12 sati i u njemu su sudjelovali svi glumci koji se pojavljuju u seriji, kao i pjevačica Florence Welch, a poslužilo je to kao i svojevrsni intermediate između prvog i trećeg dijela u kojem na isti taj otok dolazi žena. Treći segment serije naziva se "Zima", a sve tri epizode režirala je Philippa Lowthorpe te se ove epizode potpuno vizualno, stilski i režijski razlikuju od prvog segementa. I dok je u prve tri epizode sve to vizualno bilo šareno, divlje, kaotično, košmarno i dosta zbunjujuće, bit će i zato što je bilo ljeto, posljednje tri epizode bitno su drukčije, vjerojatno i stoga jer se događaju zimi. Sve je tu tmurno, sivo, hladno, blatno, fali još samo snijeg pa da ugođaj bude kao u nekom tipičnom nordic noiru.
Na početku četvrte epizode upoznajemo Helen (Naomie Harris), koja je na Osea stigla s dvije kćeri kako bi potražila odgovore na neka pitanja. No, zateći će se one na ovom otoku očito u najgore moguće vrijeme jer upravo se ondje sprema veliki okršaj između dviju frakcija domicilnog stanovništva. I definitivno je "The Third Day" jedna od onih serija koje su se pokazale kao potpuno iznenađenje, nepredvidiva i nadrealistička priča prepuna obrata i ludih situacija koja je bila pravo osvježenje među često formulističkim i tipičnim televizijskim sadržajem uz koji od prve do zadnje scene znaš što možeš očekivati. Ovo je definitivno jedan od onih očekuj neočekivano sadržaja, a uz već navedene Lawa i Harris, pojavljuju se ovdje još neka poznata lica kao što su Katherine Waterston, Paddy Considine i Emily Watson.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
