Waiting for the Barbarians
Iervolino Entertainment, Ithaca Pictures / 2019
Režija: 
Ciro Guerra
Scenario: 
J.M. Coetzee (screenplay by), J.M. Coetzee (novel)
Zemlja proizvodnje: 
Italy, U.S.A.
Jezik: 
English
9
8
Mark Rylance (Bridge of Spies, Dunkirk) je Magistrator u najzabačenijoj utvrdi Imperija. Iako se specifično ne ističe koji je to imperij i gdje se nalazi ta zabačena utvrda, može se pretpostaviti da je riječ o Velikoj Britaniji, a ta utvrda mogla bi se nalaziti negdje u srednjoj Aziji, recimo u današnjem Afganistanu. Vrijeme radnje je druga polovica 19. stoljeća, a u utvrdi kojom upravlja Magistrator stanje je naizgled mirno. No, to će se promijeniti kada u inspekciju stigne pukovnik Joll (Johnny Depp) s informacijama da se u brdima oko utvrde okupljaju barbari odnosno lokalni nomadi i spremaju se napasti Imperij. Magistrator je, jasno, zbunjen, jer on ondje živi već godinama i nije primijetio nikakve naznake nemira ili sukoba, no groteskni i okrutni pukovnik je neumoljiv.
 
Sudbinu utvrde i njenog Magistatora pratit ćemo ovdje kroz četiri godišnja doba, no vrlo brzo postat će nam jasno tko su zapravo ovdje barbari. Kada na užas Magistratora, pukovnik krene mučiti dvojicu nomadskih zatvorenika kako bi iz njih izvukao informacije o potencijalnom napadu, shvatit ćemo da ovo jednostavno ne može dobro završiti. Kako će vrijeme prolaziti, situacija u utvrdi postajat će sve gora, naizgled mirno okruženje pretvorit će se u potpuni kaos, a Magistrator će sve više dvojiti o svojoj odanosti Imperiju, sve dok mu ne postane kristalno jasno da je sve ono što je strpljivo godinama gradio bilo uzalud. I da je on zapravo nitko i ništa, a da izgradnja mira i okruženja u kojem se može barem donekle normalno živjeti nikada i nije bilo nešto što se tražilo.
Nastavio je ovom suptilnom i slojevitom pustolovnom dramom kolumbijski filmaš Ciro Guerra fantastičan niz koji je ranije započeo filmovima kao što su "El abrazo de la serpiente" i "Pajaros de verano". Bio je "Waiting for the Barbarians" i njegov prvi film na engleskom jeziku i prvi za koji nije dobri Cirro sam napisao scenarij, već se pisanja prihvatio južnoafrički nobelovac J. M. Coetzee. Bio je to i prvi scenarij koji je već u poznim sedamdesetim godinama života napisao ovaj slavni i izvanredni pisac (preporučujem njegov roman "Sramota" zahvaljujući kojem se i dokopao najvažnije nagrade iz književnosti), a naravno da mu je kao predložak poslužio njegov istoimeni roman. Knjigu "Čekajući barbare" Coetzee je napisao još 1980. godine i roman je to koji tematikom pomalo podsjeća na "Srce tame" Josepha Conrada, što zapravo i ne čudi jer u oba djela propitkuje se problematika kolonijalizma.
 
Iako se u filmu stalno osjeća napetost, jasno nam je da neka latentna opasnost konstantno vreba s drugih strana zidina utvrde, a ljudi su u strahu od barbara za koje kruže priče da su nevjerojatno okrutni, tu užasavajuću okrutnost pripremit će netko drugi. Zahvaljujući prokušanoj recepturi propagande od pripostih ljudi koji izvan granice onog što zapadnjaci nazivaju civilizacijom mirnim žive tradicionalnim nomadskim životima, stvorit će se čudovišta od kojih svi strahuju. Ti nesretni ljudi koji ni da hoće ne mogu ništa napraviti Imperiji potpuno će se dehumanizirati, a upravo je dehumanizacija svih tih osvojenih i podčinjenih naroda ili plemena i bilo ono na čemu je kolonizacija oduvijek funkcionirala. 
 
Kako bi civilizirali i humanizirali te "barbare" doloze dobri i vrli zapadnjaci koji im donose blagodati europske kulture, silom i mačem nametajući im svoj stil života. Premijerno je ovaj film koji ima sramotno niske ocjene na IMDB-u (sva sreća pa sam odavno odustao od procijenjivanja hoću li neki film gledati ili ne prema ocjeni koju kreira masovni ukus publike) prikazan u službenom programu festivala u Veneciji 2019. godine, a ova iznimna pustolovna drama ujedno je i perfektna karakterna studija. Iako je Magistrator mogao biti konformist i šutke gledati sve ono što rade nadređeni mu koji dolaze u njegovu utvrdu, on će postupno shvatiti da ono što se događa nije dobro i da će se zbog takvog ponašanja njegovih sunarodnjaka Imperija sama od sebe urušiti. No, iako se Magistratoru mora odati počast zbog nekonformizma, on kao da ne shvaća da je i sam dio problema i da je na njemu velika odgovornost za sve što se događa i da ono što je učinjeno nikako ne može ispraviti.
 
Nije "Waiting for the Barbarians" jedan do onih filmova u kojima se treba očekivati previše akcije iako ima tu dosta zaista šokantnih i užasavajućih scena. I fotografija iskusnog britanskog direktora fotografije Chrisa Mengesa (dobitnik Oscara za Joffeova "Polja smrti" i "Misiju"), kao i okruženje su fantastični, bez obzira što je ugođaj ovdje često komoran pa povremeno ovaj film djeluje kao kazališna predstava. Zanimljivo je kako je Johnny Depp sam tražio od Guerre da ga angažira za ulogu pukovnika Jolla i posve je očito da već očigledno ostarjelom Deppu ovakve uloge grotesknih karikatura od ljudi savršeno odgovaraju. Tu je i Robert Pattinson koji nastavlja nizati zanimljive uloge u jako dobrim filmovima, no cijelu ovu priču ipak moćnom izvedbom Magistratora nosi odlični Britanac Mark Rylance. I ovim filmom Guerra se na veličanstven način nastavio baviti tematikom eksploatacije i uništavanja rubnih civilizacija, ljudi koji se nisu uspjeli prilagoditi promjenama koje su ih sustigle i novim vremenima te sudbinama onih koji se nisu znali snaći u novim okolnostima.
 
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.