I Am Not Your Negro
Arte France, Independent Lens, RTBF (Télévision belge) / 2016
Režija: 
Raoul Peck
Scenario: 
James Baldwin (writings), Raoul Peck (scenario)
Zemlja proizvodnje: 
Switzerland, France, Belgium, USA
Jezik: 
English, French
9
9
Raoul Peck je filmaš i politički aktivist iznimno zanimljive biografije koji se rodio 1953. na Haitiju, državi koja se s Dominikanskom Republikom smjestila na otok u Karipskom moru Hispaniolu (otok na koji je prvi kročio Kolumbo kad je "otkrio" Ameriku). Dok je imao osam godina, njegova obitelj je morala pred dikaturom oca, a potom i sina Chevaliera pobjeći u Zair (današnju DR Kongo), koji je upravo stekao nezavisnost od Belgije, a nakon školovanja u Kinšasi, SAD-u i Francuskoj, Peck je u Berlinu stekao diplomu industrijskog inženjerstva i ekonomije. Potom se početkom 80-ih zaputio u New York, gdje je godinama radio kao taksist, potom kao novinar i fotograf, da bi krajem 80-ih konačno završio i filmsku akademiju te se počeo baviti snimanjem igranih filmova i dokumentaraca. U međuvremenu je sredinom 90-ih kratko bio i ministar kulture Haitija, a nakon te kratke političke avanture nastavio se baviti snimanjem filmova i političkim aktivizmom, a "Ja nisam tvoj crnac" njegov je daleko najpoznatiji i najuspješniji film.
 
Još zanimljiviji život od Pecka imao je glavni protagonist njegovog dokumentarca, afroamerički pisac, dramatičar i politički aktivist James Baldwin. Nakon što je krajem 40-ih iz rodnog Harlema emigrirao u Pariz, gdje je i započeo svoju spisateljsku karijeru, Baldwin se 1957. godine vratio u Ameriku kako bi aktivno sudjelovao u borbi za ljudska prava u svojoj zemlji. Moglo bi se za Baldwina reći da je bio pravi intelektualni vođa i pokretač crnačkog pokreta za prava i jednakost 60-ih godina prošlog stoljeća i bio je ovaj izvanredni mislioc i intelektualac kao magnet oko kojeg su se okupljali i kružili svi vodeći protagonisti tog razdoblja. Napisao je za života Baldwin brojne romane, drame i eseje, a Peck je odlučio snimiti dokumentarac po nezavršenom Baldwinovom rukopisu čiji je radni naslov bio "Remember This House". Taj nezavršeni rukopis ili bolje rečeno Baldwinovi memoari sastoje se od prisjećanja na druženja s liderima pokreta za ljudska prava Medgarom Eversom, Malcolmom X i Martinom Lutherom Kingom, ljudima koji su brutalno ubijeni tijekom 60-ih godina. Sa svim tim ljudima Baldwin je ne samo aktivno surađivao, već je bio i blizak prijatelj te ga je njihova smrt strašno pogodila i od tih gubitaka nikada se zapravo i nije uspio oporaviti.
Narator nezavršenog Baldwinovog rukopisa u ovom je filmu poznati glumac Samuel L. Jackson, a Peck koristeći Baldwinov tekst te kombinirajući arhivske snimke iz 60-ih s događajima iz sadašnjosti ili svježe prošlosti, istražuje što je zapravo bio pokret za ljudska prava i što je on donio američkom društvu. Istražuje koliko se toga promijenilo unazad ovih pola stoljeća i koliko smo uoće danas daleko došli po pitanju ljudskih prava i je li Amerika postala onakva zemlja kakvu je zamišljao recimo Martin Luther King. Ne može se poreći da je Baldwin bio jedan od najvećih mislioca svoje generacije i da su njegove teze kirurški precizne, a prikaz tog segregiranog američkog društva tijekom 60-ih nikada me neće prestati šokirati. I kroz prikaz američke popularne kulture iz vremena 20-ih, 30-ih, 40-ih, 50-ih pa i 60-ih, Baldwin sjajno rezonira kako je američko društvo oduvijek bilo bijelačko i da su crnci, odnosno afroamerikanci (kao i svi ostali koji nisu bijeli konzervativci) zapravo najobičniji uljezi kojih se treba riješiti.
 
Nakon što su im njihovi preci poslužili kao robovska radna snaga, američko društvo vjerojatno bi bilo najsretnije da se svih tih potomaka robova samo moglo riješiti. Jednostavno ih izbrisati gumicom, kao najobičniju pogrešku i ponašati se kao da se ropstvo nikada nije dogodilo. Baldwin savršeno rezonira koji su razlozi rasizma i mržnje i od strane bijelaca i od strane crnaca te ističe kako će morati proći još puno vremena kad američko društvo postane ravnopravno i kad svi budu jednaki. I to ne samo po pitanju prava afroamerikanaca, već i svih ostalih manjina, a i danas smo svjedoci kako čovjek nije mogao biti više u pravu. Neke scene u kojima svi ti krezubi bijelci s juga paradiraju u klanovskim opravama i s kukastim križevima, naprosto su šokantne, isto kao i prizori svih tih nesretnika koji su linčovani i ostavljeni visjeti sa stabla vrbe samo zato jer su bili krive boje kože i slučajno su se putem namjerili na bijelce kojima se učinilo da su ih krivo pogledali. Borba za ljudska prava, jednakost i slobodu nešto je što su Baldwin i ostatak njegovog društva započeli prije više od pola stoljeća, no neprekidna je to borba, a Peckov film nudi otrježnjujući podsjetnik za sve one koji misle da je ta borba gotova i koliki je još zapravo put pred nama. Čudesan esejistički, poetični dokumentarac koji je zaslužio i nominaciju za Oscara, osvojio nagradu britanske filmske akademije (BAFTA) za dokumentarac godine te još 30 nagrada po festivalima i u izborima za najbolje filmove godine. 
 
Recenyija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.

Preporuka