Klasik dana: Y Tu Mamá También [2001]
Nakon što se tijekom 90-ih godina počeo probijati u Hollywoodu, gdje je režirao filmove po tuđim scenarijima kao što su "Mala princeza" i "Velika očekivanja", meksički filmaš Alfonso Cuaron morao se vratiti u svoju zemlju kako bi snimio film koji će ga katapultirati na glavnu svjetsku redateljsku listu. Vrativši se u Meksiko, Cuaron je zamislio snimiti film koji nije toliko opterećen složenim i glomaznim holivudskim produkcijskim tehnikama, već je imao ideju snimiti realističan, gotovo pa dokumentarno realističan film o temi koja ga je proganjala još od mladosti. Još i prije no što je upisao filmsku školu Cuaron je zamišljao snimanje filma ceste, filma zapravo tipičnog za američku kinematografiju, a baš u stilu sličnih američki filmova iz 60-ih i 70-ih godina u svom je epohalnom filmu "I tvoju mamu također" na fantastičan način uspio prikazati meksičke krajolike, politiku, ljude i kulturu. I što je najbolje od svega, tek sam pri posljednjem gledanju ovog filma obratio pažnju na detalje i shvatio koliko je "I tvoju mamu također" slojevit film u kojem nije bitna samo priča o dvojici 18-godišnjaka koji kreću na put Meksikom s desetak godina starijom ženom koju žele povaliti na sadnjem sjedištu svoga auta.
I taj kontrast naizgled potpune bezbrižnosti glavna dva lika, klinca iz bogate obitelji Tenocha (Diego Luna) i njegovog najboljeg prijatelja Julia (Gael Garcia Bernal) koji kao da žive u nekakvom limbu i čini nam se da nemaju doticaj sa stvarnim svijetom, Cuaron suprotstavlja rijekama siromaha, urođenika, proletera koje oni putem susreću, no na njih se gotovo ne obaziru. Iako su svi likovi i priča fikcionalni, Cuaron ju je ispričao na nevjerojatno realističan način i smjestio ju je u 1999. godinu, godinu koja je bila specifična za Meksiko jer je tada prekinuta više od sedam desetljeća duga linija predsjednika koji su dolazili iz Institucionalne revolucionarne stranke. Iako imamo dojam da naše junake politika i situacija u Meksiku previše ne zanimaju, ipak ćemo kasnije saznati da to baš i nije tako, no njihova glavna pokretačka snaga je ono što uostalom pokreće praktički sve 18-godišnjake koji tek upoznaju život.
Na prvom mjestu tu su, naravno, seks, zabava i život bez previše obaveza, a pred njima je dugo ljeto nakon završetka škole i uoči upisa na fakultete. Iako dolaze iz dijametralno suprotnih obiteljskih okruženja jer Julio stiže iz ljevičarske obitelji srednje klase i živi s majkom koja je tajnica i sestrom studenticom nakon što ih je napustio otac, a Tenochov otac visoko je rangirani političar, oni su najbolji prijatelji oduvijek. Nakon što njihove djevojke odu na putovanje u Italiju, Julio i Tenoch dobivaju priliku da neko vrijeme žive kao samci i to objeručke nastoje iskoristiti. Tako na vjenčanju upoznaju Luisu (Maribel Verdu), 30-godišnjakinju koja je udana za Tenochovog bratića i nastoje je impresionirati pa je pozovu na putovanje do izolirane i prekrasne plaže. Iako ona u početku odbije njihov poziv, nakon što shvati da je muž vara, Luisa pomalo iz inata odluči otići s ovim napaljenim dvojcem na road-trip, a taj će put svima njima otkriti mnogo, ponajviše o sebi samima, možda i više nego što su si ikada željeli priznati.
Unatoč tome što je zbog dosta eksplicitnih scena seksa, kao i slobodnog prikaza konzumacije droga ovaj film imao problema u nekim zemljama, Cuaronu je donio i prvu nominaciju za Oscara. Skupa s bratom Carlosom bio je nominiran u kategoriji najboljeg originalnog scenarija, a film je zaslužio nominaciju u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja. Pokazao se i kao veliki hit u meksičkim kinima, gdje i danas drži rekord po zaradi u prvom vikendu prikazivanja. Kao što znamo Cuaron je kasnije i osvojio Oscara, i to za režiju za film "Gravitacija" (između je još snimio i "Children of Men", meni njegov najbolji film i jedan od najboljih filmova stoljeća uopće), a zanimljivo je kako u početku uopće nije želio Lunu u ulozi Tenocha. Bernal, koji je ponajprije zahvaljujući ulozi u "Pasjoj ljubavi", još jednom genijalnom filmu drugog velikog meksičkog redatelja i dvostrukog oskarovca Alejandra Gonzaleza Inarritua, već bio relativno poznat glumac uspio je uvjeriti redatelja da ipak uzme Lunu. Cuaron ovog glumca nije želio jer je Luna već bio tinejdžerski idol i zvijezda sapunica, već je tražio neko novo lice. No, Bernal je inzistirao da bi činjenica što su njih dvojica i u stvarnom životu veliki prijatelji mogla doprinijeti uvjerljivosti priče i da će i na filmu njihova povezanost djelovati iskreno i stvarno. To se i obistinilo jer Luna i Bernal funkcioniraju odlično i osjeti se povezanost među njima, a odličnu ulogu odigrala je i Španjolka Maribel Verdu kao Luisa, žena koja svjesno odlazi s puno mlađim muškarcima za koje je sigurna da je vode samo iz jednog razloga. No, i ona ima svoje motive zašto se odlučila na putovanje u ovoj fantastičnoj kombinaciji pustolovnog filma i gorke humorne drame.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTVKnjiževnost.
