Gaucho Gaucho [2024]
Godine 2020. američki dokumentaristički dvojac Michael Dweck - Gregory Kershaw zaputio se na sjever Italije gdje su snimili film "The Truffle Hunters". Bio je to umjetnički, poetični i opservacijski dokumentarac o nekolicini preostalih lokalaca koji i dalje traže tartufe na tradicionalan način. Za novi film su se zaputili u Argentinu i to kako bi promatrali još jednu tradicionalnu zajednicu ljudi koja također izumire. Ovaj puta zaputili su se oni u Argentinu i snimili umjetnički, visoko estetizirani opservacijski crno - bijeli dokumentarac o tamošnjim gaučima odnosno argentinskim kaubojima.
Dvije godine su Dweck i Kershaw snimali "Gaucho Gaucho" i pratili nekolicinu svojih protagonista, a rezultat je zaista prava vizualna poslastica. Pratimo tu nekoliko likova, a među njima je i tinejdžerica Gauda koja trenira kako bi postala gaučo jer posao je to kojim se bavi njen otac, vjerojatno i generacije prije.
U školi ona često upada u probleme jer ne dolazi u školskoj uniformi, već u klasičnom kaubojskom izdanju, a nesretna i neshvaćena djevojčica objašnjava kako se ugodno osjeća jedino u takvoj odjeći. Već to je dovoljno da shvatimo da je ona prava autsajderica, tim više jer ne samo da su gaučosi vrsta pred izumiranjem, nego zato što su ženske kaubojske tek prava rijetkost.
Baš kao i u "Truffle Hunters", autori se ne miješaju u priču i samo bilježe ono što vide. Osim prekrasnih snimki divljine i prerija koje kao da su ispale iz klasičnih westerna, slušamo tu i razgovore između mladih i starih gauča. Česta tema razgovora je kondor, ptica grabljivica koja je također vrsta pred izumiranjem, no za gauče je on najveći neprijatelj. Saznajemo tu kako im kondori ubijaju stoku, kao i da odrasli kondor može zgrabiti mlado tele i odletjeti s njim visoko u Ande. Film je to koji se sastoji od više vinjeta, a slušamo tako i starije gauče koji se prisjećaju katastrofalnih suša i kako kukaju da mlade više ne zanima takav stil života.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
