All Your Faces [2023]
Među pet filmova nominiranih za francuski film godine, našla se i ova potresna drama Jeanne Henry motivirana stvarnim događajima. "All Your Faces" ili "Je verrai toujours vos visages" bavi se praksom koja se 2014. godine uvela u francuski pravosudni sustav, a kojom se pokušava uspostaviti dijalog između žrtava i počinitelja kaznenih djela. Nekolicina aktivista za koje se može pretpostaviti da su i sami nekoć bili žrtve nasilnih kaznenih djela, osmisli su ovu posebnu vrstu medijacije. S jedne strane sjede kriminalci koji odslužuju svoje zatvorske kazne, a s druge ljudi koji su preživjeli razbojništva i slična nedjela i njihove traume su i dalje duboke.
I brutalne su to, jezive priče, a snimljeno je to prema stvarnim sudskim spisim. Dok žrtve pokušavaju dokučiti zašto su ti kriminalci počinili stvari zbog kojih su iza rešetaka, isti ti kriminalci iznose svoj pogled. Emotivna je to i potresna humanistička drama snimljena na delikatan način u kojoj je okupljena prvoklasna glumačka ekipa. Ti počinitelji se u početku pitaju koji je smisao svega jer ti susreti ne nude im nikakvu opciju ublažavanja kazne, a medijatori Fanny (Suliane Brahim) i Michel (Jean-Pierre Darroussin) objašnjavaju im da je jedini smisao tih susreta razgovor. Među počiniteljima je Nassim (Dali Benssalah) koji je bio vođa ekipe specijalizirane za upadanje u domove bogatih ljudi i pljačke uz prijetnje.
Nawell (Leila Bekhti) je pet godina ranije opljačkana dok je radila u trgovini, umirovljenica Sabine (Miou Miou) je napadnuta na ulici, a Gregoire (Gilles Lellouche) je doživio upad lopova u svoj dom dok su njegova djeca bila tamo. Uz Nassima su i dva slična kriminalca, Issa (Birane Ba) i Thomas (Fred Testot), a u početku se čini da neće to imati previše uspjeha. Iako nije riječ o ljudima koji su počinile baš specifične zločine nad žrtvama koje su pristale sudjelovati u ovom programu kako bi dobili bar neki mir i pobijedili još uvijek duboke traume, počinitelji će im pokušati objasniti svoj način razmišljanja i motivaciju. Kako će vrijeme prolaziti, tako će i jedni i drugi shvaćati da su i ovi drugi ljudi, a još kompleksniji će biti slučaj koji si je uzela medijatorica Judith (Elodie Bouchez).
Njoj se javila Chloe (Adele Exarchopoulos) koju je dok je bila djevojčica silovao rođeni brat. Nakon što je brat odslužio kaznu, žive oni i dalje u istom gradu, a Chloe se užasava trenutka kada će ga susresti na ulici što će se kad - tad dogoditi. Zbog toga bi ona željela uz podršku medijatora organizirati susret s bratom i pokušat će doći do odgovora na neka pitanja koje je muče cijelog života, no kako će se bližiti trenutak sastanka, traume će postajati sve otvorenije i bit će ona sve nesigurnija u svoju odluku. I te dvije zapravo paralelne priče Henry iznosi s puno mjere i emocije. Temu kojom se bave istražila je metodički i duboko, a okupljena je tu i kvalitetna glumačka postava o čemu najbolje svjedoči i činjenica da su čak četiri glumice nominirane za Cesar u kategoriji sporedne ženske uloge.
Film je to o suočavanju s traumama i sa strahovima, a žrtve će shvatiti da gotovo jednaki strah koji oni osjećaju dok razmišljaju o počiniteljima zločina nad njima, osjećaju i sami počinitelji. Dobivamo tu i iskustvo žrtve, ali i iskustvo kriminalaca koji možda svoj modus operandi u početku opisuju nekako hladno, kao svoj posao, no s vremenom će i oni shvatiti da se iza svega onog što su činili nalaze ljudi. Ljudi kojima životi više nisu isti nakon onoga što su preživjeli i onoga što im se dogodilo. Ono možda u čemu najviše uspijeva "All Your Faces" je u tome što na kraju i te počinitelje možemo vidjeti kao ljudska bića, kao stvarne osobe, a ne neki ološ. Film je to u kojem nema osuđivanja ili dijagnoza, već kao da prenosi poruku o važnosti ne samo suočavanja, već i slušanja i upoznavanja druge strane.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
