Josep [2020]
Španjolski slikar, karikaturist i pisac Josep Bartoli jedan je od onih ljudi s nevjerojatno zanimljivim životima da bi se po njima moglo snimiti ne jedan biografski film, već cijela serija. Nakon što se borio protiv Francovih fašista u španjolskom građanskom ratu, početkom 1939. godine prebjegao je u Francusku gdje je završio u koncentracijskom logoru iz kojeg je potom uspio pobjeći u Pariz, no kada je počeo II svjetski rat ponovno je završio u logoru. I to u zloglasnom Dachauu iz kojeg je također uspio pobjeći i preko Casablance je stigao u Meksiko. Ondje je bio ljubavnik slavne slikarice Fride Kahlo, a potom je preselio u New York gdje je bio prijatelj s najvećim američkim umjetnicima tog doba kao što su Jakcson Pollock i Mark Rothko da i na poslijetku završio u Hollywoodu. Ondje je dizajnirao setove za filmove, a na kraju je završio na crnoj listi za vrijeme McCarthyjevog lova na vještice.
Njegovu životnu priču na film je odlučio prenijeti francuski karikaturist i strip crtač Aurelien Froment koji pod umjetničkim imenom Aurel već godinama crta za magazin Le Monde. Priču o Bartolijevoj epizodi u francuskom logoru ispripovijedao je kroz umjetnički animirani film i to kao fikcionalnu priču o starom Francuzu Sergeu koji svome unuku na smrtnoj postelji priča o svom susretu sa španjolskim umjetnikom. Sergea potom upoznajemo kao mladog žandara koji je tek stigao na zadatak u logor, a dok njegovi kolege uglavnom maltretiraju ne samo logoraše, već i tamnopute čuvare koji su stigli iz afričkih kolonija, Serge je nježna dušica. Tako će se on potajno sprijateljiti s Josepom, ekscentrikom koji konstantno nešto crta, a tek kasnije će Serge shvatiti da je Bartoli slavni umjetnik.
Pošto je "Josep" umjetnički animirani film tako mi se čini i da su crteži napravljeni u stilu kakvim je stvarao sam umjetnik, a glavna poruka filma koji je izabran za najbolji europski animirani film 2020. godine je da umjetnost može i treba biti otpor protiv sila zla. Tako je i sve ono što je proživio za vrijeme građanskog rata pa i za vrijeme boravka u logoru, Bartolija inspiriralo na umjetničkom polju pa vidimo da su to uglavnom groteskni crteži pomalo na tragu Goye kojima je na papir, na zidove i što god bi našao prenosio životne horore i užase onoga što je doživljavao i vidio. Trebao je "Josep" premijerno biti prikazan u otkazanom Cannesu 2020. godine, fin je to, zaokružen, promišljen i provokativan film koji vrijedi pogledati.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
