I'm No Longer Here [2019]

I'm No Longer Here
Panorama Global, PPW Films, Margate House Films / 2019
Režija: 
Fernando Frias
Scenario: 
Fernando Frias
Zemlja proizvodnje: 
Mexico, USA
Jezik: 
Spanish, English
8
8

Film koji je originalno snimljen pod nazivom "Ya no estoy aqui" izabran je za najbolji meksički film snimljen u 2019. godini, a u njemu pratimo sudbinu 17-godišnjeg mladića Ulisesa Sampiera (debitant Juan Daniel Garcia Trevino) koji će iz rodnog Monterreya zbog problema s kriminalcima morati pobjeći u New York. "I'm No Longer Here" jedan je od onih vizualno upečatljivih filmova, prekrasno snimljen i zapravo je velika šteta što ovaj film nikad nećemo imati priliku pogledati na velikom kino platnu pošto od prve do posljednje scene sve ovdje izgleda maestralno. Scenarist i redatelj Fernando Frias iznimno se trudio da ovdje sve izgleda i što je moguće više autentično pa su za sve uloge angažirani stvarni tinejdžeri iz grada na sjeveru Meksika, Monterreyja, kojima je ovo bilo i prvo glumačko iskustvo.

I podjednako je ovo film o jednoj zanimljivoj i neobičnoj subkulturi mladih Meksikanaca, o nesretnoj odiseji tinejdžera koji se simbolički i naziva Odisej (Ulises je dosta često muško ime u latinoameričkim zemljama), ali i o nesnažalenju u novom okruženju i razlozima migracija, kao i o izgubljenim identitetima. Radnja filma posložena je nelinearno tako da već u uvodnoj sceni vidimo mladića s krajnje neobičnom frizurom i čudnovatog modnog izričaja kako se oprašta s prijateljima i odlazi negdje. Potom njegovu priču nastavljamo pratiti u New Yorku, gdje je doselio i gdje se pokušava snaći i prilagoditi iako ne zna ni slova engleskog jezika, a paralelno pratimo i njegov dojučerašnji život u slamovima Monterreyja i dobivamo pozadinu priče zašto je morao otići.

Ulises je u Monterreyju neformalni vođa skupine tinejdžera koji su opsjednuti neobičnom glazbom koja bi se najbolje mogla opisati kao usporena cumbia. Njegova banda mladih naziva se Terkos, svi oni imaju slične frizure koje nalikuju pijetlovim krijestama, svi se identično odjevaju u one tipične meksičke karirane košulje i u vrećaste hlače. No, nije to banda kriminalaca iako su svi oni praktički prepušteni sami sebi, već su to klinci koji obožavaju pjesmu, ples, po cijele dane lutaju ulicama grada, zafrkavaju se, puše travu i pijuckaju. Nude nam ovi dijelovi filma i nevjerojatan uvid u život mladih u Meksiku i u život Meksika općenito jer vidimo da svi oni pokušavaju živjeti i baviti se onim što ih zanima, iako nam se vrlo brzo daje na znanje da su tu negdje i pravi banditi, kriminalci i ubojice, koji zapravo vladaju svim sličnim slamovima. 

No, Ulises i njegova grupa žive neovisno o tim bandama, odlaze oni na natjecanja u plesu uz tu usporenu beat cumbiju, a postoji još i bezbroj sličnih skupina koje imaju iste preferencije. I kamera je tu posve drukčija nego u dijelu filma koji se odvija u New Yorku, obično uz duge kadrove pratimo svakodnevni život ovih klinaca, koji imaju svoj đir i živo im se jebe što ih mnogi gledaju s podsmijehom. Jasno da kad završi u New Yorku, Ulisesu neće biti nimalo lako uklopiti se i prilagoditi jer dečko će već sa svojom pojavom biti sprdnja, a posebno kad ljudima počne puštati muziku koju sluša. I plesati svoj čudni ples. Dečko koji je doma bio neformalni vođa skupine, preko noći će postati nitko i ništa, izolirana individua koju nitko ne razumije (i doslovno) u nepoznatom okruženju, ali ni on nije jedan od onih koji se previše pokušava uklopiti.

Zapravo jedina osoba s kojom će Ulises u New Yorku uspjeti ostvariti kontakt bit će godinu dana mlađa djevojka kineskog porijekla Lin, a u potkrovlju njenog djeda vlasnika trgovinice, Ulises će pronaći ilegalno prenoćište. Bio je "Ya no estoy aqui" fina karakterna studija mladića koji je silom prilika morao napustiti svoj grad i svoje prirodno okruženje i koji se ne želi uklopiti u posve drukčije okruženje. Po svaku cijenu Ulises je odlučio očuvati identitet koji je gradio u Monterreyju i bez obzira što mu je jasno da će mu biti lakše ako pogne glavu i pokuša se prilagoditi, promijeniti, on iz mladenačkog bunta, tuge što je morao otići i prkosa, to ne želi. Bila je ovo jedna od onih upečatljivih, poetičnih i vizualno impresivnih priča snimljenih s puno stila, mjere i emocija. 

Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.

Preporuka

share
share