Beuys [2017]

Meni je uvijek izgledalo da su ti konceptualni umjetnici prvenstveno vrhunski zajebanti, ljudi s genijalnim smislom za humor koji su nerijetko svoje interne zafrkancije znali podvaliti pod visoku umjetnost. Tu je i nezaobilazna provokacija, koja bi trebala biti možda i glavni smisao umjetnosti danas, a Beuys je bio sve to. I vrhunski zafrkant i vrhunski provokator, kontroverzan i misteriozan tip čije su se izložbe postavljale u svim vodećim svjetskim muzejima i čije su eksponate i performanse s oduševljenjem gutali svi ti silni ljubitelji visoke kulture od kojih, kladio bih se, bar 90 posto nije imalo pojma koji je smisao svega toga. No, kad je već rečeno da je to u tom trenutku jako popularno i jako moderno, onda su i svi ti pomodarski nastrojeni tipovi uživali u onome što gledaju, makar im zapravo i nije bilo jasno u čemu uživaju i zašto je to umjetnost.

 

Iako se priča ovog modernističkog dokumentarca u kojem je velika većina sadržaja izvučena iz arhive uz tek minimalni broj intervjua s još uvijek živima svjedocima vremena, vrti oko Beuysovog umjetničkog stvaralaštva, i njegova životna priča podjednako je zanimljiva. Dodatnu notu misterije njegovom liku i djelu daje i njegova priča iz II svjetskog rata kad je pukim čudom ostao živ kao pilot u Wermachtu, a u kasnijoj fazi filma saznat ćemo puno o njegovom političkom djelovanju. Ako se to tako može nazvati jer Beuys je bio nešto što bismo paušalno nazvali anarhistom i njegove ideje i pogledi na svijet i život bitno su se razlikovali od mainstreama. Iako do ovog filma za ovog čovjeka zapravo i nisam nikada čuo, definitivno se radi o iznimno zanimljivom tipu, a premijerno je "Beuys" prikazan u glavnom programu festivala u Berlinu. Izabran je ovaj film i za najbolji njemački dokumentarac snimljen u 2017. godini.

 

Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.