The El Duce Tapes [2019]
Da ne zaslužuju biografske dokumenarne ili igrane filmove samo osobe koje su nečime zadužile društvo, vjerojatno je najbolja potvrda ovaj film. Vjerujem da ni oni najbolji poznavatelji moderne muzike i američke opskurne scene nikada nisu čule za gospodina El Ducea i njegov šok rok bend The Mentors. Bend koji je većinu vremena proveo svirajući svoje opskurne punk - rock pjesme po dvorištima, garažama i kafićima pred nekoliko desetaka ljudi da bi svoj trenutak relativne slave konačno dočekali osamdesetih. Naravno, ni tada nisu bili nešto planetarno popularni, veću su, koliko mi se čini prema snimkama u ovom dokumentarcu, u najboljem slučaju punili dvorane poput zagrebačke Tvornice, a taj trenutak slave je stigao kada su se našli na popisu bendova tijekom zasjedanja američkog senata oko lošeg utjecaja rock glazbe na mlade.
Sjetit će se vjerojatno oni stariji onih idiotskih trenutaka kada su se žena Ala Gorea i nekoliko sličnih babuskara tijekom osamdesetih počele buniti protiv rock glazbe i zahtjevati cenzuru. Iako vjerojatno nitko nikada nije čuo Mentorse, tekstovi njihovih pjesama našli su se u senatu, potom je El Duce više puta gostovao kod Jerryja Springera i u sličnim idiotskim emisijama i za ovaj bend preko noći je čulo više ljudi nego što je realno trebalo. Dvojac Rodney Ascher i David Lawrence "El Duce Tapes" su snimili zahvaljujući snimkama koje je tijekom 1990. i 1991. godine snimao ne pretjerano poznati glumac Ryan Sexton. On je neko vrijeme pratio El Ducea i njegov bend, a te VHS snimke potom su završile u nečijem podrumu i kada su ih se Ascher i Lawrence dokopali odlučili su od njih izmontirati dokumentarac. Film su nadopunili još ponekom koncertnom snimkom, fotografijom, a svi ostali sastojci pronađeni su u bezbrojnim satima Sextonovih snimki.
I odmah da upozorim sve, El Duce je zaista bio odvratan tip i to uopće nije skrivao. Kad bi ga pitali kako bi opisao vrstu glazbe koju svira njegov bend, on bi hladno odgovorio "Rape Rock" ili "Male Chauvinism Rock", I zaista, tekstovi njegovih pjesama ne samo da su vulgarni, već iznimno uvredljivi i uznemirujući i definitivno to baš i nije muzika koju bi netko normalan mogao slušati. No, prvo Sextonu, a potom i Ascheru i Lawrenceu glavno pitanje koje ih je pokrenulo za snimanje ovog dokumentarca bilo je tko je čovjek koji se skriva iza tog gnjusnog alter ega koji se odaziva na El Duce. Je li taj čovjek zaista tako poremećen, nasilan i odvratan kao što se želi prikazati ili je sve to performans? Već nakon nekog vremena shvatit ćemo da je u oba slučaja odgovor potvrdan jer tip koji je obično na koncertima nastupao s krvničkom crnom kukuljicom na glavi uistinu je bio destruktivni manijak, kronični alkoholičar koji je već u mladosti skliznuo u potpuni nihilizam, a stanje se samo pogoršavalo.
Pomalo na tragu nešto poznatijeg šok rokera GG Allina i El Duce je bio hodajuća kontroverza koji sve što je činio, činio je da bi isprovocirao reakcije i sablaznio sve oko sebe. U "El Duce Tapes" autori kao da pokušavaju dokučiti što ga je to nagonilo na takvo zaista ljigavo i odurno ponašanje i kako je to izgledao život tipa kojeg su nazivali i kraljem ljigavosti i najodvratnijeg tipa na planeti. Zapravo je ovo nevjerojatno tragična i tužna priča jer vidjet ćemo na kraju u što se sve to pretvorilo, u potpunu tugu i jad jer i većim dijelom života El Duce ili Eldon Hoke bio je klošar i beskućnik, no potpuna katastrofa će nastupiti nakon što mu se bend raspao jer čovjek zbog alkoholizma više nije mogao ni nastupati i baš svi su ga napustili. Naravno da ovo nije dokumentarac koji veliča ili slavi lik i djelo ovakvog opskurnog čudaka, već je osnovni cilj dokučiti tko je bio taj bijesni, nesretni tip koji se odazivao na ime El Duce i što ga je takvim napravilo.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
