The Outrun [2024]
Mlada američka glumica irskih korijena Saoirse Ronan do danas ima već četiri nominacije za Oscara, a neki joj novu nominaciju predviđaju za glavnu ulogu u ovoj potresnoj i emotivnoj drami. Ronan je ponovno u dobroj formi u stiliziranoj drami koju je režirala Nijemica Nora Fingscheidt (Systembreaker), a "The Outrun" je premijeru imao na festivalu u Berlinu. Sam naziv filma ima dvojako značenje jer Outrun se naziva dio otočja Orkney u Škotskoj na kojoj je glavna protagonistica Nora odrasla uz majku i oca farmera koji je psihički bolestan. Živjela je ona potom u Londonu gdje je diplomirala biologiju, no vidimo da se sada 29-godišnja Rona vratila kući. I da je u jako lošem stanju.
Vidimo je da se ubija u alkoholu u nekom kafiću, potom s ogromnom šljivom na oku dolazi u kliniku, a ubrzo shvaćamo da je Fingscheidt radnju filma postavila nelinearno, gotovo pa eliptično. Shvatit ćemo tako ubrzo da je Nora u Londonu ozbiljno zaglavila s alkoholom i utonula je u depresiju. Njena ovisnost o alkoholu uništila je vezu s mladićem koji se čini kao dobar tip i kao da mu je stalo do nje, no autodestruktivno ponašanje i stravični ispadi sve su uništili. Tako se Nora odlučila vratiti kući i pokušala krenuti od nule na tom pustom i izoliranom otočju koje udaraju snažni vjetrovi i valovi s Atlantika gdje se Nora bori sama sa sobom i svojim demonima.
I odlična je Ronan kao ta izmučena mlada žena koja sagledava svoj život i pokušava samu sebe izliječiti, proniknuti što je to bilo u njenom životu što ju je to oblikovalo i napravilo iz nje takvu osobu. Dobijamo fragmente njenog odnosa s dečkom iz Londona, s mamom koja je spas pronašla u vjeri, s ocem koji i dalje vodi farmu, no njegovo psihičko stanje i dalje je fragilno i svakog trenutka on ponovno može skrenuti. Premda nije rijedak slučaj da slični bijegovi iz grada u slična mala, izolirana mjesta mogu imati neka terapeutska svojstva, ta divljina Orkneya se tu ne idealizira i jasno nam je kako je to nimalo ugodno mjesto za život.
Vizualno također "The Outrun" izgleda impresivno i potvrdila je Fingscheidt da je redateljica s puno stila i mjere, no Ronan zapravo nosi cijelu ovu priču snažnom i uvjerljivom izvedbom. Jasno nam je kako je ona u teškom stanju, kako je krhka, osjetljiva, kako se lomi i bori pokušavajući ostati trijezna jer je svjesna da joj u tom slučaju više nema pomoći. Zna ona što je sve radila dok je bila pijana, no istovremeno je, kako sama ističe, jedino mogla biti sretna dok je bila pod utjecajem alkohola. Kvalitetna je to i bolna drama o borbi s ovisnosti i shvaćamo kako to nije nimalo jednostavno, a vješto je tu izbjegnuto upadanje u klišeje sličnih filmova o ovisnicima koji pokušavaju izaći na pravi put.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
