Vampire Weekend - Only God Was Above Us [2024]

Vampire Weekend
Only God Was Above Us
Columbia Records / 2024

“Only God Was Above Us”, novi album grupe Vampire Weekend, zvuči poput tajnog portala kroz koji prolazimo, uranjajući u svijet bogatih glazbenih tekstura i stilova koji se međusobno prepliću, kao da su slojevi različitih epoha spojeni u jedno. U tih 45 minuta, Ezra Koenig, Chris Baio (bas), Chris Thompson (bubanj) uz pomoć bivšeg člana multi-instrumentaliste Rostama Batmanglija, vješto vode slušatelje kroz staze nepoznatog, koje istovremeno osjećamo bliskima. Kao da smo negdje na rubu avanture, ne znajući točno što nas čeka, ali sa svakim novim taktovima osjećamo da bi moglo biti i uzbudljivo i duboko.

Već od prve note jasno je da ovaj album ne želi da vas ostavi ravnodušnima. Njegova glazbena struktura zrači iznenađenjima, uvodeći vas u svijet u kojem se indie rock flertuje s jazzom, eksperimentalnim zvukovima i klasičnim rock ritmovima. Svaka pjesma ima svoje lice, ali u isto vrijeme djeluje kao dio šireg mozaika, poput starih fragmenata koji su pažljivo sastavljeni u moderan, harmoničan zvučni krajolik. Prošlost i sadašnjost se susreću, stvarajući prostor za nostalgiju, ali bez zadržavanja u njoj.

Album se otvara pjesmom "Ice Cream Piano", gdje Ezra Koenig uvodi slušatelje s provokativnim, gotovo ciničnim stihovima poput "Fuck the world", no sve to čini s melodičnim tonom koji podsjeća na ranije radove benda. Atmosfera je surova, ali melodična, ispunjena zvukom distorziranih gitara i oštrim bubnjevima, dok Ezra Koenigov vokal proklamira revolt prema svijetu u kojem vlada kaos. Iako na prvi pogled djeluje mračno, pjesma nosi skriveni osjećaj otpora, pozivajući na akciju i borbu za ono što je važno, pa u ovoj pjesmi možemo osjetiti neku vrstu povratka njihovim korijenima, ali kroz prizmu mračnijih i slojevitijih tema.

Pjesme poput "Classical" donose kombinaciju trip-hop ritma i vokala koji odišu lakoćom, no ispod te površine krije se dubina – Koenig koristi tu jednostavnost da progovori o složenim temama, poput društvenih sukoba i napetosti. Djeluje gotovo paradoksalno, ali ta kontradikcija čini da se osjećate prisutno i uključeno.

Preporuka

share