BlackBerry [2023]
Život bez pametnih telefona danas je postalo gotovo nemoguće zamisliti. Koliko su nam oni pojednostavili i ubrzali život, toliko su nas učinili i ovisnima o njima, a biografska dramedija mladog kanadskog filmaša Matta Johnsona donosi nam iznenađujuće dobru priču o telefonu koji su ljudi imali prije nego što su kupili iPhone. Kao što i sam naziv filma kaže, riječ je o gotovo zaboravljenom BlackBerryju, prvom (polu)pametnom telefonu koji u međuvremenu potpuno nestao s tržišta, a uzbudljiva je to, dinamična i inteligentna kombinacija drame i komedije.
Stilski je to snimljeno po uzoru na serije kao što su "Succession" ili "The Office", gotovo u dokumentarističkom stilu kamerom iz ruke uz oštre, brze pokrete i kratke rezove. Gotovo na tragu filmova kakve snima Steven Soderbergh dok se "BlackBerry" tematski pa i duhovno nastavlja na recentne filmove o velikoj pohlepi, nevjerojatnom usponu i strmoglavom padu kao što su "Vuk s Wall Streeta" pa i sam "Wall Street". Priča tu kreće 1996. godine u kanadskom gradu Waterloou u kojem CEO tehnološke kompanije RIM, Mike Lazaridis (Jay Baruchel) i njegov najbolji prijatelj i suosnivač tvrtke Doug Fregin (redatelj i koscenarist Matt Johnson) pokušavaju nekoj moćnijoj kompaniji prodati svoj izum.
Sudbina će se poigrati tako da će biznismen Jim Balsillie (Glenn Howerton) čijoj su kompaniji pokušali prodati svoj telefon koji je istovremeno i kompjuter dobiti otkaz. Ovaj klasični gordongekkovski financijaš shvatit će potencijal njihovog izuma i uvalit će se kao co-CEO u njihovu firmu da bi shvatio da je riječ o kompaniji koja je na rubu bankrota. To i ne čudi jer i Mike i Doug, a pogotovo ostatak zaposlenika su oni tipični, djetinjasti geekovi, čudaci koji se baš previše i ne zamaraju time što im tvrtka propada, već im je najbitnije da se dobro zabavljaju i to na svoj tipični geekovski način.
I dok su Mike i Doug očigledno tehnološki genijalci, svjesni da su stvorili revolucionarni proizvod koji ima potencijal promijeniti svijet, ljudi su to koji jednostavno nemaju vještine za prodaju svog proizvoda. Kad se pojavi Jim, to će se promijeniti i praktički preko noći njihova će firma postati tehnološki gigant, a oni multimilijarderi. Kao što znamo, to neće biti dugog vijeka, a osim što pratimo početke njihovog pohoda i kako je nastao Blackberry, mudro se preskače vrijeme između i potom pratimo kako je sve to završilo. Ključni trenutak tu će se dogoditi s famoznim izlaganjem Stevea Jobsa o prvom izdanju iPhonea koji će u ropotarnicu povijesti ubrzo poslati telefon s ogromnom tipkovnicom, a touch-screen će postati prevladavajuća tehnologija.
Sjajno je tu uhvaćen duh vremena na prijelazu iz devedesetih u dvijetisućite kada je ta digitalna revolucija bila u svojim začecima i kad su se brojni takvi kompjuteraši preko noći bogatili i iz maminih garaža selili u vile. Snimljeno je to u satiričnom stilu, gotovo kao komedija kojoj se smijemo da bismo koji djelić sekunde kasnije shvatili da ništa od toga nije smješno, već zastrašujuće i bolesno, baš kao u "Vuku s Wall Streeta". Premijeru je "BlackBerry" imao u glavnom programu festivala u Berlinu, a iako su praktički svi likovi oni tipični karizmatični sociopati poput Jima ili naivni, zaigrani neodrasli tipovi poput Douga (Mike je negdje na pola puta), film je to koji perfektno prikazuje na koji sustav funkcionira tah high-tech sustav koji nagrađuje one najpohlepnije, najnemoralnije i najokrutnije. Sve do jednog trenutka.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
