The Last Duel [2021]
Nakon "Gladiatora" i "Kingdom of Heaven" Ridley Scott snimio je još jedan fantastičan povijesni spektakl, izvanredno strukturiranu i nevjerojatno uzbudljivu dramu koja ulazi pri sam vrh moje osobne liste najboljih filmova godine. Gotovo 45 godina nakon što je snimio prvi igrani film "The Duellists" o dvobojima u Francuskoj na samom početku 19. stoljeća, u novom filmu o dvobojima ponovno sa Scottom putujemo u Francusku. No, ovaj puta u srednji vijek, u drugu polovicu 14. stoljeća kada su dvoboji bili iznimno okrutniji i brutalniji od onih četiri stotine godine kasnije. U areni će se naći dva velikaša iz Normandije, Jean de Carrouges i Jacques le Gris, a kako će taj njihov dvoboj završiti saznat ćemo u samom finalu. I to nakon što u pomalo rašomonskom stilu iz perspektive triju glavnih likova saznamo genezu sukoba i što je do toga dovelo.
Scenarij za "Posljednji dvoboj" su uz pomoć Nicole Holofcener prema istinitim događajima i istoimenoj knjizi Erica Jagera napisali Matt Damon i Ben Affleck. Prvi put još od "Dobrog Willa Huntinga" koji ih je i katapultirao u Hollywood ovaj je dvojac sjeo i zajedno napisao scenarij za film u kojem su, naravno, za sebe probrali uloge. Damon je De Carrouges, štitonoša kasnije i vitez koji će na dvoboj izazvati Le Grisa (Adam Driver) nakon što ga njegova žena Marguerite (Jodie Comer iz "Killing Eve") optuži da ju je silovao. Nakon uvodne scene u kojoj kreće dvoboj, vraćamo se petnaestak godina u prošlost i prvo iz perspektive De Carrougea saznajemo kako je uopće došlo do dvoboja koji je prema povijesnim zapisima bio i posljednje suđenje duelom (Judicial Duel) u Francuskoj.
Vidimo potom Le Grisa i De Carrougesa kako se zajedno bore u stogodišnjem ratu protiv Engleza. Djeluju oni kao prijatelji, no njihove sudbine, karijere i njihove priče bitno će se drugačije razvijati u sljedećih petnaestak godina. Nakon što vidimo De Carrougesovu perspektivu, prelazimo na Le Grisa, potom i na Marguerite, a na kraju slijedi, naravno, sam dvoboj zavađenih velikaša. Najbolje je puno ne otkrivati o samoj priči, no osim što je sjajno režiran, "The Last Duel" nam donosi ne samo sjajan prikaz vremena odnosno feudalnog sustava i načina na koji je on funkcionirao, već i o položaju žena u tadašnjem društvu koje su bile svedene na razinu imovine. Sjajno je to netko negdje primijetio da je ovo tematski gotovo miks Kurosawinog "Rashomona" i Peckinpahovog trilera "Straw Dogs", ali miks koji odlično funkcionira.
Bez obzira što i nisam neki pretjerani fan lika i djela Damona i Afflecka, glavni likovi su ovdje odlični. Affleck je barem bio toliko razborit da je odabrao sporednu ulogu, grofa Pierrea kojem su i De Carrouges i Le Gris bili vazali, a glavnu ulogu Le Grisa je prepustio ipak puno boljem glumcu odnosno Driveru. Film je to čija je osnovna tema i dalje iznimno aktualna (kako bi to prošlo bez referenci na MeToo pokret) iako se, jasno, puno toga promijenilo u ovih 600 ili nešto više godina. Iako će u dvoboju sudjelovati dva muškarca sve se tu vrti oko jedne žene, a tek kada priča krene iz njene perspektive, shvatit ćemo koji su zapravo bili De Carrougesovi motivi. Nije on smatrao da je njegov nekadašnji druškan svojim postupkom štetu nanio njegovoj ženi, već se tada smatralo da je tim gnjusnim činom narušio njegov ugled.
Naravno da se puno toga između dva glavna lika izdogađalo u tih petnaestak godina koliko traje vremenski period koji prati radnja. Dok je Le Gris postao miljenik svog sizerena odnosno grofa Pierrea i njegov gotovo pa kućni vazal s kojim zajedno orgija, De Carrouges koji je sudjelovao u svim ratnim pohodima, u njegovoj je nemilosti. On stalno ima osjećaj da ga se nepravedno zaobilazi i preskače, a silovanje vlastite žene on će ponajviše shvatiti i kao priliku da se konačno obračuna sa svojim rivalom. Možda me "The Last Duel" tako oduševio jer sam se zaista zaželio punokrvnih povijesnih spektakla na tragu "Hrabrog srca" ili "Gladijatora", no za razliku od ta dva oskarovska filma, nema tu ništa romantičnog, a ni junačkog.
Ne zanima nijednog lika ovdje ni slava ili osjećaj za pravdu kao Maximusa, ne pogone ih ni neki romantični motivi kao Williama Wallacea, već su oni tipični predstavnici svog doba. De Carrouges u sve te ratove odlazi isključivo iz obveze prema svom nadređenom velikašu kojem se obvezao na vjernost i u nadi da će on to znati nagraditi, a osnovni razlog zbog kojeg se odlučio oženiti je povećanje posjeda i očekivanje da mu buduća supruga izrodi potomke koji će nastaviti nositi njegove ime. S druge strane, Le Gris je svjestan da je ljubimac velikaša koji je ujedno i bratić francuskog kralja i da može raditi što god mu se prohtije. A između njih je mlada žena koja po svojim razmišljanjima djeluje puno modernije od prosječne tadašnje žene koja je tadašnji sustav šutke prihvatila i jedina misija bila joj je zapravo preživjeti.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
