One Life [2023]
Prije nekoliko godina veteran Anthony Hopkins je za ulogu čovjeka kojem su sjećanje i pamćenje potpuno izgubljeni u filmu "Father" osvojio Oscara, a nešto slično neće ponoviti u filmu u kojem je on starac itekako dobrog sjećanja. Bez obzira što "One Life" sigurno neće osvajati Oscare ili neke druge vrijedne nagrade, riječ je emotivnoj, potresnoj i humanističkoj drami snimljenoj prema stvarnim događajima. Lik kojeg Hopkins igra u debitantskom dugometražnom filmu iskusnog televizijskog režisera Jamesa Hawesa najjednostavnije bi se moglo opisati britanskim Oscarom Schindlerom. Radnja tu kreće 1987. godine kada Hopkinskovog Nickya Wintona upoznajemo kao dobrostojećeg starčića od preko 80 godina kojem smeta konzervativna politika Margaret Thatcher. Na radiju on sluša o prosvjedu izbjeglica sa Šri Lanke, a prisjeća se on trenutaka otprije gotovo pola stoljeća kada se u osvit II svjetskog rata sasvim slučajno zatekao u tadašnjoj Čehoslovačkoj.
Planirao je taj tada mladi londonski broker (Johnny Flynn kao mladi Nicky) Božić 1938. godine provesti u Švicarskoj na skijanju, no umjesto toga je završio u Pragu i to neposredno nakon što su nacisti zauzeli Sudetsku oblast. Bilo je to vrijeme kada je zapad još uvijek popuštao Hitleru i prešutno mu je dozvoljeno da nacističkoj Njemačkoj pripoji dio Čehoslovačke ako obeća da neće više, no svi znamo kako je to završilo. Po dolasku u Prag, Winton će shvatiti da se sprema humanitarna katastrofa i da se Hitler neće zaustaviti na Sudetima. Uz skupinu bliskih suradnika pokrenut će on akciju spašavanja i izvlačenja iz Čehoslovačke brojne židovske pa i ostale djece. Skupljat će donacije, tražit će udomiteljske obitelji, obijati vrata ureda raznih ministarstava kako bi ishodio što je moguće više ulaznih viza i raznih dozvola.
I dok u tim trenucima "One Life" djeluje pravo šindlerovski, u kasnijoj fazi života stari Winton koji je jedini živ od cijele organizacije, razmišlja je li ono što je učinio bilo dovoljno. Je li mogao iz izbjegličkih kampova izvući više djece i što se kasnije dogodilo s tom djecom koja su sada već ljudi u kasnim pedesetim ili šezdesetim godinama.
Kao da ga boli što je cijeli svijet zaboravio na akciju koju su izveli on i njegovi suradnici, no zato Nicky, na užas svoje supruge (Lena Olin) u kući čuva arhivu cijele operacije i nada se da će njegova dokumentacija kad-tad nekoga početi zanimati. I neće se prevariti, vidjet ćemo u iznimno emotivnoj završnici ovog kvalitetnog britanskog filma.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
