Još jedno leto je tu. Uskoro stižu lubenice, trešnje su opet preskupe, ponovo kreću šokiranja zbog vrućina usred jula, mačke će opet da se osvežavaju iz barice koje prave komšijske klime, ljetnji Tuđman se vratio, fotke prekrštenih nogu na ležaljkama su već tu, a aranžmani za morske destinacije prodavaće se kao i svakog leta. Novi ratovi, bahati političari, online i offline mudroseri, kao i planeta kojoj nas je odavno pun kufer, neće mnogo uticati na sve one lepe i ružne rituale koji se dešavaju oko nas početkom svakog leta.

Ne znam da li ću ići na more ovog leta. I ako odem, biće to neki septembar ili oktobar. Niti imam love za sezonu, niti me loži da se guram sa milion ljudi. U slučaju da odem, verovatno ću opet ići sam, jer najbolje se putuje, a i piše, kada putuješ sam. Verovatno ću biti kao ovaj sedi deda sa slike koji sam za stolom pije kafu i gleda u pučinu. Jedino ću valjda imati malo manje odeće na sebi od njega. No, pogled u pučinu će biti sasvim izvestan.

Postoje mnoga pitanja na koja nemam odgovore, mnoge stvari koje me muče, mnoge odluke koje me cimaju za rukav da ih donesem i mnogi poslovi da se završe ili otpočnu, a za sve te muke niko nema bolji odgovor od pučine. Bar u mom slučaju. Dok posmatram tu nevidljivu liniju koja deli plavo od plavog, sa lakoćom završavam odavno započete priče, davne dileme volšebno dobijaju epilog, zaboravljam one koji žele da budu zaboravljeni, mislim na one koji daju sve od sebe da ne budu zaboravljeni i moj mir sa terase u Jerkoviću tad najzad dobija adekvatan saundtrak u vidu šuštanja slane vode na pustoj plaži. Kad smo kod saundtraka, biće tu i neka muzika svakako. I to baš neka koju puštam u današnjoj Gistro FM epizodi.

Nedavno se pojavila jedna fenomenalna kompilacija Jugoton bosanova u izdanju austrijske etikete Everland Music. Ona je posvećena pop muzici snimljenoj u Jugoslaviji između 1963. i 1983, onoj koja je nastala pod uticajem brazilske bosanove. U pitanju su neke manje ili više opskurne pesme Arsena Dedića, Kiće Slabinca, Gabi Novak, Beti Jurković, Dubrovačkih trubadura, Nina Robića, Višnje Korbar, Džimija Stanića i mnogih drugih. Ako budem išao na more, nju ću spakovati odmah nakon pasoša, to već sad znam. Slušaću je na koje god more odem, ali ako to bude Jadran, sviraće mi glasnije nego u Grčkoj. To je današnji prvi album nedelje.

U fokusu ove emisije biće pesma La Mar koju je napisao i proslavio 1946. francuski šansonjer Šarl Trene. Čućemo je u nekoliko verzija, a njena obrada na engleski nosi naziv Beyond the Sea, po kojoj se i zove cela ovonedeljna epizoda. Iako je tu pesmu ponajviše popularisao Bobi Darin, danas je slušamo u džez verzijama Harija Džejmsa (iz 1947) i Rodžera Vilijamsa (iz 1956), a moja omiljena je akustična, koju je prošle godine snimio besmrtni Kaetano Velozo. Ne mogu da dozvolim početak još jednog leta bez muzičkog omaža moru.

Od noviteta tu je sjajni sedmi album mančesterskog džez benda GoGo Penguin, odlično treće izdanje za njujoršku indi grupu Hotline TNT, kao i najnoviji album za psihodelične Australijance Tropical Fuck Storm. Pored njih, danas slušamo i fenomenalni prvi singl sa novog albuma Devida Birna, novog Vana Morisona, ali i Yo La Tengo, Branka Mataju, Four Tet, Fleetwood Mac, Slowdive, Džona Prajna i mnogo toga još.

Dok nas raspižđena planeta ne otrese sa svoje grbače, imamo privilegiju da uživamo u još jednom letu. Onda je nekako red da to proslavimo uz prigodne melodije, one niz koje se cedi so, maslinovo ulje i koje miriše na borovu šumu, mleko za telo, giros i njen omiljeni parfem.

Preporuka

share

share