That They May Face the Rising Sun [2024]
Johna McGaherna smatra se najvažnijim irskim piscem razdoblja nakon Jamesa Joycea i Samuela Becketta, a "That They May Face the Rising Sun" njegov je šesti i posljednji roman. Dvadesetak godina nakon objavljivanja romana stigla je i filmska adaptacija, a riječ je o kontemplativnoj drami čija se radnja odvija negdje na irskom selu početkom osamdesetih. Čim je krenuo ovaj film znao sam da će mi se svidjeti kada sam vidio te divne zelene irske lokacije, tu čudesnu prirodu koju se često hvata u širokim kadrovima i koja igra tu bitnu ulogu. U to irsko zelenilo, u maleno provincijsko seoce odlučio se vratiti pisac Joe Ruttledge (Barry Ward) i sa sobom je poveo ženu galeristicu Kate (Nijemica Anna Bederke) koja je očigledno strankinja.
Očigledno je i da su oni imali uspješne karijere i živote u Londonu, no kao da su oni željeli mir, tišinu i život u prirodi. Stigli su oni u seoce u kojem su uglavnom ostali živjeti starci jer i dalje je to vrijeme iseljavanja iz Irske, a praktički svi mlađi ljudi otišli su ili u Ameriku ili u Englesku u potragu za poslom.
Kate je suvlasnica galerije u Londonu i imaju od toga prihode dok Joe na selu pokušava pisati novi roman za koji će inspiraciju pronaći u ljudima iz svoje okoline. A shvatit ćemo da su to dosta komplicirani i teški ljudi, pravo irski tvrdoglavi, no opet pošteni i vrijedni koji će se Joeu vrlo brzo uvući pod kožu, a kako će vrijeme prolaziti shvatit će oni koliko se život ondje razlikuje od gradskog.
Živi se ondje dan za dan, a kako će vrijeme prolaziti razmišljat će sve više ovaj mladi par o tome jesu li donijeli dobru odluku, je li to njihovo društvo i je li to život za njih. Snimio je Pat Collins baš upečatljivu gotovo pa lirsku dramu koja se ističe i uvjerljivim glumačkim izvedbama i autentičnošću. Melankolično je to i iznimno suptilno i osjeća se koliko ljubavi i privrženosti Joe i Kate imaju prema tim uglavnom starim, nesretnim pa i ogorčenim ljudima koji su ondje ostali ili su pak morali otići u potrazi za poslom pa su tužni jer više nisu u svom rodnom kraju. Jedan je to od onih filmova u kojima ne treba očekivati neku akciju, već je to više gotovo pa opservacijska drama o načinu života u tim pasivnim krajevima i to iz perspektive jednog emotivnog i melankoličnog pisca kojem je do svih tih ljudi stalo.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
