The Covenant [2023]
Konačno smo dočekali i to da Guy Ritchie barem nakratko stane sa snimanjem filmova u kojima neuspješno pokušava ponoviti formulu iz "Locks, Stocks" i "Snatch" i da odjebe svog iritantnog frenda Jasona Stathama. Rezultat toga je iznimna kombinacija ratne drame i akcijskog trilera kojom je još jednom pokazao da je majstor zanata. Za razliku od II svjetskog rata i Vijetnama, nema baš puno kvalitetnih filmova o nedavnim američkim intervencijama u Iraku ili Afganistanu pa je i po tome "The Covenant" ugodno iznenađenje. Priču je Ritchie osmislio po stvarnim događajima iz 2018. godine, a film je to koji nudi mnoga iznenađenja.
Imao sam dojam u prvoj polovici filma da je Ritchie odlučio krenuti gotovo pa carpenterovskim putem i snimiti zapravo jednostavan akcijski triler o problemu u kojem će se naći američki marinac John Kinley (Jake Gyllenhaal) i njegov novi afganistanski prevoditelj Ahmed (glumac rođen u Iraku Dar Salim trebao bi biti poznat svima koji prate dansku kinematografiju). Tijekom jednog zadatka, Amerikanci će upasti u talibansku zamku, a iako se činilo da bi "The Covenant" mogao biti film na tragu mnogih sličnih o vojnicima zaglavjelim duboko na neprijateljskom terenu, pretvorit će se to u nešto puno više i puno bolje. Stvarno veseli da se Ritchie konačno maknuo od svog odavno potrošenog stila jer snimio je upečatljivu kombinaciju akcije i drame koja je kritična prema američkom intervencionizmu i američkim lažnim obećanjima svim tim narodima i narodnostima koje desetljećima oslobađaju.
Puni obećanja Amerikanci su odmah po invaziji na Afganistan bili i prema svim onim Afganistancima koje su vabili da rade za njih kao prevoditelji, tumači i vodiči. Svima njima obećali su američke vize za sve njih i obitelji, a kada je nakon gotovo 20 godina ratovanja, Uncle Sam pokupio prnje, velika većina svih tih ljudi ostavljena je i prepuštena samima sebi, najčešće osuđena na smrt jer su ih talibani proglasili za izdajnike i suradnike neprijatelja. I po tome će se narednik Kinley pokazati puno veći i puno bolji od svoje zemlje, no imat će on itekakav razlog za to.
Posljednjih godina obično u širokom luku zaobilazim većinu anglo-američkih akcijskih filmova jer se to uglavnom pretvorilo u djetinjarije kakve ne bi pojeo pas s maslom, rekla bi moja mama. I po tom pitanju "The Covenant" se izdiže iznad tog prosjeka, iako je jasno da je priča tu dosta dramatizirana i da je jednostavno nemoguće danas očekivati akcijski film bez onih Bata Živojinović situacija, bio je to dinamičan, uzbudljiv film koji izbjegava upadanje u patetiku. Akcijske ili bolje rečeno ratne scene su iznimne, kamera je izvanredna i često tu imamo fotografiju iz zraka kako bismo dobili bolji uvid u prostor i mjesto, a sjajno je i okolica španjolskog grada Alicantea "odglumila" Bagram, Mazar-e Šarif i kako se sva ta afganistanska mjesta nazivaju. No, što je najvažnije, Ritchie je u dobroj formi i zaista je "The Covenant" bio visokokvalitetni akcijski triler s posve neočekivanom dramskom dubinom.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
