Knock at the Cabin [2023]

Knock at the Cabin
Universal Pictures / 2023
Režija: 
M. Night Shyamalan
Scenario: 
Paul Tremblay, M. Night Shyamalan, Steve Desmond
Zemlja proizvodnje: 
USA
Jezik: 
Engleski
4.0
4

M. Night Shyamalan (Šesto čulo, Misteriozni znakovi, Zaselak) očito ima neki fetiš na apokalipsu, no baš kao i prethodnici mu na tu temu kao što su "The Happening" i "After Earth", "The Knock at the Cabin" je prilično besmislen i budalast film. Glavno pitanje koje Shyamalan postavlja u ovom apokaliptičnom psihološkom hororu glasi na što bi se odlučili da se bliži kraj svijeta, spašavanje obitelj ili sveg ostalog? Tako će i u kabinu u šumi negdje u unutrašnjosti Pennsylvanije koju nastanjuje gay par Eric (Jonathan Groff) i Andrew (Ben Aldridge) s posvojenom sedmogodišnjom Kineskinjom Wen, banuti kvartet luđaka i pokušati ih uvjeriti da apokalipsa samo što nije i jedini je oni mogu zaustaviti.

No, naravno da tu postoji neka caka i da bi spriječili propast svijeta, Eric, Andrew i Wen moraju se dogovoriti tko će se od njih žrtvovati kako bi se stvari vratile u normalu. Gledajući "Knock at the Cabin" razmišljao sam koja je opcija ovdje zapravo besmislenija od dvije ponuđena. 

Prva je da tih četvero čudaka koje predvodi ogromni Leonard u izvedbi orangutanolikog Davea Bautiste govori istinu i da su njihove vizije stvarne i sudbina svijeta zaista ovisi o volji za samožrtvovanje nekog od ove obitelji. Druga je da su to zaista luđaci iz nekakvog tipičnog američkog kulta sudnjeg dana koji su se došli iživljavati na ovoj obitelji samo iz njima razumljivih razloga.

Iako se Shyamalan potrudio koliko je mogao izvesti tu priču čija se radnja uglavnom događa u i oko kolibe (ako zanemarimo povremene flešbekove koji pokušavaju dodati dubinu odnosa među članovima ove obitelji) i tehnički je to izvedeno kvalitetno, od samog početka bilo mi je sve to potpuno besmisleno i budalasto. Nema tu ni nekih pretjeranih iznenađenja kao što sam očekivao kad su se karte bacile na stol, nema tu ni nekih zanimljivih hororskih elemenata kojima bi možda pokušao šokirati gledatelja, kao ni humora, jednostavno je od početka do kraja sve to djelovalo užasavajuće bizarno. Uvodna scena u kojoj ogromni Bautista u šumarku pred kućom susreće znatiželjnu djevojčicu, dok još i ne znamo o čemu se tu radi, zapravo je i najbolji dio filma. Sve nakon toga ide od lošeg prema gorem i prema pitanju što sam ja to uopće pogledao.

Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost