She Said [2022]
Dana 5. listopada 2017. New York Times objavio je priču istraživačkih novinarki Megan Twohey i Jodi Kantor o gadostima koje je godinama činio Harvey Weinstein. Taj moćni holivudski producent je desetljećima zlostavljao žene, silovao ih, seksualno ih napastovao, a bila je to godinama javna tajna, no sve se to uspješno zataškavalo dok su se žrtvama čepila usta plaćanjem odšteta koje su podrazumijevale obvezu da se o tome ne govori. Naravno da je bilo samo pitanje vremena kada će taj skandal iz kojeg je izrastao MeToo pokret dobiti i svoju filmsku verziju, a "She Said" snimljen je po knjizi koju su dvije godine nakon prvog članka u NY Timesu napisale Twohey i Kantor.
Scenarij je po knjizi napisala britanska dramatičarka poljskog porijekla Rebecca Lenkiewicz koja je skupa sa sunarodnjakom Pawelom Pawlikovskim napisala scenarij za Oscarom nagrađenu "Idu" dok se režije primila Nijemica Maria Schrader koja se godinu ranije proslavila romantičnom sf fantazijom "I'm Your Man". I "She Said" je film snimljen potpuno na tragu klasičnih novinarskih filmova kao što su "Spotlight", a pogotovo "Svi predsjednikovi ljudi". Jer baš kao što je skandal Watergate koji su sedamdesetih razotkrili Bob Woodward i Carl Bernstein potpuno promijenio američko društvo i poglede na tadašnju politiku, tako je i skandal koji su razotkrile Twohey i Kantor imao utjecaj na današnju društvenu klimu.
I ove dvije mlade novinarke u izvedbi Carey Mulligan i Zoe Kazan vjerojatno i intencijski djeluju kao moderni pandan tandemu Woodward - Bernstein koje su utjelovili Robert Redford i Dustin Hoffman. Film je to koji također pokazuje koliko je istraživačko novinarstvo i danas važno i kako se malo toga u ovih pola stoljeća promijenilo po pitanju toga kako je jednu takvu veliku i važnu priču uopće teško pustiti van. Kako će centri moći, bilo da je to politika kao u "Svim predsjednikovim ljudima", crkva u "Spotlightu" ili Hollywood u "She Said", svim silama pokušati zaustaviti da ovakve priče izađu van jer njima nije u interesu da se stvari mijenjaju.
No, ova priča tim je kompleksnija i osjetljivija jer ne samo da je sustav taj koji štiti tipove poput Weinsteina, već je trebalo imati hrabrosti javno progovoriti o onome što su doživjele. I neće to ići nimalo lako jer godine i godine zlostavljanja, potom i zataškavanja učinile su svoje i praktički sve te žrtve izgubile su nadu da će se ikada ta tema problematizirati i da će zlostavljač biti kažnjen za ono što je počinio. I stvarno je gadljivo i jezivo sve ono što su te žene morale proživljavati, a ono što najviše šokira je što se i u Weinsteinovoj kompaniji dobro znalo što se događa, no nitko ništa nije poduzimao. Vidimo tu kako su se uništavale karijere, a s prijetnjama i pritiscima susrest će se i novinarke kada krenu sve dublje u ovaj slučaj.
Film je to sjajne dinamike, uzbudljiv, potresan i fino se tu balansiraju s istraživanjem i privatni životi Megan i Jodi koje će želja da dođu do što čvršćih dokaza, službenih izjava i svega što treba potpuno obuzeti. Svjesne su kako su sve te žene do kojih pokušavaju doći duboko traumatizirane i kako im je teško uopće se prisjećati, a kamoli govoriti onoga što su doživjele jer su svjesne što se dogodilo kada su zadnji puta ništa rekle. Krenuli su tada žestoki napadi na njih, osvećivanja i pritisci, a kako je od samog događaja prošlo tek nekoliko godina, film je to koji odlično hvata duh vremena te pokazuje kako istina uvijek izađe van pa makar moralo proći i puno vremena.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost
