Vortex [2021]
Ne znam je li to francusko - argentinski šok filmaš i provokator Gaspar Noe s godinama omekšao ili je "Vortex" tek kratkotrajni trenutak slabosti i pokazivanja njegove nježnije, humanije strane, no bilo je ovo posve drukčije od svega što je do sada snimio. Autor koji je u zadnjih četvrt stoljeća publiku šokirao gotovo pa ekstremnim filmovima kao što su "Seul contre tous", "Irreversible" te "Enter the Void" da bi prošlo desetljeće snimio dva ipak slabija i zapravo nebitna filma kao što su "Love" i "Climax", snimio je doku-dramu koja je gotovo pa duhovni sljednik Hanekeove "Ljubavi". Naravno da se stilski i tehnički ova dva filma posve razlikuju, no oba tematiziraju starost i umiranje koji i dalje kao da su svojevrsna tabu tema u zapadnom društvu i nešto o čemu se baš i ne voli govoriti.
Ako ćemo imati sreće pa nas ne pregazi tramvaj, pogodi zalutali metak iz Donjecka ili nam na glavu ne padne tranzistor koji je Jura Stublić upravo bacio kroz prozor četvrtog kata zgrade, sve nas vjerojatno čeka nešto slično sa čime se bore glavni likovi "Vortexa". Neimenovani stariji par Noe uvodi preko godina rođenja koja su identična godinama rođenja glumaca koji ih igraju. Njega tako glumi legendarni talijanski filmaš Dario Argento rođen 1940. godine kojem je ovo bila i prva uloga, dok nju glumi gotovo zaboravljena francuska glumica Francoise Lebrun rođena 1944. koja je najveću ulogu imala još prije pola stoljeća u "Majci i kurvi" Jeana Eustachea. Treći bitan lik filma je njihov sin, 40-godišnji liječeni ovisnik.
I baš kao u svom prethodnom filmu, srednjemetražnom "Lux Aeterna", Noe je podijelio ekran na pola pa tako cijelo vrijeme odnosno gotovo svih dva i pol sata paralelno cijelu priču pratimo iz perspektive oba lika. Kako kratko kaže opis filma na IMDB-u, u "Vortexu" pratimo nekoliko posljednjih dana starijeg para koji se bori s demencijom. Preciznije rečeno s demencijom se bori Ona, žena u godinama koja je nekoć bila psihijatrica, a sada je u poodmakloj fazi demencije i potpuno joj je nejasno tko je i što je. On je pak filmski kritičar i povijesničar koji je prije nekoliko godina preživio teški moždani udar, a sada pokušava napisati knjigu o filmu i snovima. I ne ide mu baš najbolje jer žena mu je zbog bolesti potpuno izvan kontrole.
Čim koji trenutak skrene pogled s nje, ona negdje odbaulja, izgubi se jer ne zna tko je i što je. Tako kada im sin dođe u posjetu kako bi od roditelja žicao novce, mama ga u jednom trenutku pita tko je taj čovjek koji je stalno prati misleći na svog muža. I sve to Noe donosi gotovo u dokumentarističkom stilu, nekako hladno, distancirano kao da gledatelju želi nabiti na nos nešto što ga potencijalno čeka za koje deseteljeće. Bio je "Vortex" iznimno težak i naporan film za gledanje, nelagodna opservacija o životu, smrti i onome na što se svode i na što će se svesti sve naše sudbine. Bili mi genijalci ili prvoklasni glupani, kad dođe starost, svi smo podložni istim boleštinama, tegobama i ako nas Kosac ne pokupi na vrijeme, pretvorit ćemo se u tužne i blijede obrise samih sebe.
Iako "Vortex" ne uznemirava gledatelja na isti način kao što je to bio slučaj sa "Sam protiv svih" ili pogotovo "Nepovratno", opet je Noe snimio film koji nije nimalo ugodno gledati i kojem ni izbliza nije osnovni cilj zabaviti gledatelja. No, baš kao i gotovo svi njegovi (bolji) filmovi, i "Vortex" je jedan od tih filmova koji se neko vrijeme poslije gledanja vrti u glavi i tjera čovjeka da razmišlja o onome što je vidio i s čim ga je Noe suočio. Premijerno je ovaj film prikazan u Cannesu, a na ideju za film Noe je došao na temelju vlastitih iskustava s majkom koja je također patila od demencije. Drugi odlučujući čimbenik koji ga je naveo na snimanje "Vortexa" bila je i njegova vlastita dijagnoza odnosno izljev krvi u mozak koji ga je umalo ubio 2020. godine. Iz tih razloga film je i posvećen onima kojima će se mozak ugasiti prije nego što ih izda srce.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
