George Carlin's American Dream [2022]
Ako mi je nešto ključno kod biografskih dokumentaraca pa i igranih filmova to je da uhvate esenciju, srž lika kojim se bave. Kad pogledam neki takav film i shvatim da mi je potpuno jasno ne samo tko je i što je lik kojim se film bavi zapravo bio, već i što je on zapravo htio poručiti i kakvi su bili njegovi pogledi na život i njihove misije, tada je to uspješan film. Dvodijelni biografski dokumentarac o legendarnom američkom komičaru i društvenom kritičaru Georgeu Carlinu kojeg je magazin Rolling Stone smjestio na drugu poziciju najboljih stand-up komičara svih vremena, definitivno je u tome uspio. I svi oni koji nikad nisu čuli za Carlina i kojima nije poznat njegov život i stvaralaštvo potpuno će shvatiti tko je on bio i jednostavno će morati prema tom podjednako sjajnom i problematičnom tipu osjećati poštovanje nakon "George Carlin's American Dream" Judda Apatowa i Michaela Bonfiglia.
Izvođač je to čija je karijera trajala pola stoljeća i koji je praktički svo to vrijeme bio na samom vrhu stand-up američke scene, čak i prije nego što se to uopće zvalo stand-up scenom. Komičar je to koji se s vremenom pretvorio u društvenog kritičara i cinika koji je riječi doslovno koristio kao oružje i koji je do suza nasmijavao ljude decenijama, a tek kad bi se prestali smijati, isti ti ljudi bi shvatili da se i njih itekako tiče onoga što je pričao. Priča je to o usponima i padovima, brojnim počinjanjima od nule i novog izmišljanja stila kojim se Carlin nije prilagođavao duhu vremena, već je diktirao trendove i stvarao duh vremena. Mnoštvo sugovornika priča tu o Carlinu i njegovom stvaralaštvu, praktički svi živući i aktualni američki i britanski komičari, a njegovu esenciju možda je najbolje uhvatila jedna rečenica također sjajnog Billa Burra.
Prisjetio se on kako je kao mladić, negdje početkom devedesetih otišao gledati Carlina dok je on po tko zna koji put kretao iznova. Iskreno govori Burr da mu je glavna intencija bila da ide na show kako bi se smijao propaloj legendi komedije, tipu koji se potpuno izgubio i više uopće nije smiješan, već je jadan i patetičan. A kad ono, 55-godišnji Carlin je izveo najbolji stand-up koji je ikad vidio. Ukupno ovaj dokumentarac traje gotovo četiri sata, no svaka milisekunda tu je dobro iskorištena i pratimo njegovu životnu priču od početka krajem pedesetih i probijanja na tadašnjoj zabavljačkoj sceni pa sve do smrti 2008. godine. I počeo je Carlin krajem pedesetih kao klasični mainstream zabavljač tog vremena, nastupao na televiziji i do kraja šezdesetih godišnje je zarađivao 250 tisuća dolara.
Bio je jedan od najtraženijih i najplaćenijih komičara svog vremena, no svo to vrijeme on se osjećao kao izdajnik i potiskivao je buntovnika u sebi. Naravno da je sve to moralo eksplodirati i krajem šezdesetih počeo je od nule. Odlučio je ostaviti unosne gaže i odbaciti ziheraški humor kojim se bavio te je uz Lennyja Brucea postao glavni buntovnik i zvijezda tadašnje kontrakulturaške scene. Krenuo je od početka nastupima u manjim klubovima, na fakultetima, s iznimno provokativnim nastupima za to vrijeme. Kad je otkrio drogu, kako sam kaže, počeo je rušiti sve tabue, iz straight mainstream tipa i poslušnika koji ne talasa postao je ikona kontrakulture, vodeći borac protiv društvene hipokrizije, borac za slobodu govora i ukidanje cenzure.
Ono što najviše fascinira kod Carlina je što je bio iznimno kritičan prema svim stranama političkog spektra i jednako koliko je prezirao lijevo-liberalnu samodopadnost, toliko se gnušao konzervatizma i njihove zatucanosti i pokvarenosti. Iako se Carlin na prvu može činiti mizantropom, genijalna je njegova izjava da se u svakom ciniku zapravo skriva razočarani idealist. Čovjek koji je shvatio da je cijelo društvo i sve čemu su nas učinili zapravo obmana i privid koji ima jedini cilj zadržavanja statusa quo i da privilegirani zadrže svoje privilegije, a oni neprivilegirani da se uz trivijalnu zabavu drže na donjoj razini hranidbenog lanca.
Pratimo u ovom sjajnom dokumentarcu njegove uspone i padove, privatne uspjehe i katastrofe, dugogodišnju borbu s ovisnosti o kokainu. Ima tu i brojnih snimki intervjua s Carlinom u kasnijoj fazi njegove karijere u kojima on priča o svom životu i pogledima na život i zaista imponira njegova inteligencija, oštroumnost i sposobnost da na tako fascinantan način uhvati duh vremena. Da bez podilaženja nikome i tako oštro i brutalno svima sasuje u lice sve ono što mu je na duši i što velika većina možda i ne želi čuti. Prava je šteta što ovaj genijalni komičarski um nije poživio još koju godinu jer bilo bi zaista zanimljivo što on ima za reći o današnjim fenomenima poput woke culture i otkazivanja onih koji su rekli ili učinili nešto što se kosi s tom iritirajućom i gadljivom današnjom dogmom političke korektnosti.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
