New Order [2020]
Ono što je trebao biti najsretniji dan za Marian (Naian Gonzalez Norvind), 25-godišnju pripadnice meksičke elite, pretvorit će se u užasavajuću i šokantnu noćnu moru u distopijskom trileru / drami koji je meksičkom filmašu Michelu Francu donio veliku nagradu žirija odnosno Srebrnog lava u Veneciji. Bio je "Nuevo orden" ili "Novi poredak" prava šok terapija od filma kakve se ne bi postidjeli ni Lars von Trier, Michael Haneke pa ni Pasolini, a ono što je najjezivije ovdje je činjenica da sve što ćemo tu vidjeti zapravo i nije fikcija, već se sve to unazad nekoliko desetljeća zaista događalo u brojnim latinoameričkim državama. Iako se već u šokantnim uvodnim kadrovima filma da naslutiti da se ovdje sprema nešto jako loše, odvodi nas vrsni provokator Franco vrlo brzo u elitnu četvrt Mexico Cityja gdje se u jednoj od onih tipičnih luksuznih dizajnerskih kuća održava vjenčanje.
Odmah nam je jasno da je to svadba pripadnika društvene elite, sve tu pršti od luksuza, a kuću čuvaju naoružani zaštitari. Zaštita je nužna jer su u središtu grada prosvjedi koji će ubrzo postati iznimno nasilni, no sve to što se događa kao da se previše i ne tiče društva sa svadbe. Buržujsku zabavu prekinut će dolazak nekadašnjeg zaposlenika obitelji, Rolanda, koji je obitelj za koju je nekoć radio došao moliti financijsku pomoć za svoju ženu, također njihovu nekadašnju pomoćnicu, kojoj je nužna hitna operacija. Nesretna starica izbačena je iz bolnice jer su svi odjeli preplavljeni ljudima ozlijeđenim u prosvjedima i pod hitno je Rolandu potrebno 250 tisuća pesosa (desetak tisuća eura) koliko košta operacija u privatnoj klinci. Iako taj iznos ovoj obitelji bogatih debelokožaca vjerojatno ne znači ništa, skupit će svi oni tek nevoljko koju tisuću pesosa kako bi ga se što prije riješili, gledajući na njega kao uljeza koji im samo smeta i prekida im zabavu.
No, nije Rolando jedini koji narušava tu buržujsku idilu. U jednom trenutku iz pipe će poteći zelena voda, a automobile neke od gostiju prosvjednici će zaliti zelenom bojom. Unatoč tome što je svima jasno da je situacija vani iznimno opasna, mladenka Marian pokazat će se kao jedina osoba s empatijom ovdje i zaputit će se do klinike kako bi Rolandovoj ženi platila operaciju. A zatim će nastati neopisivi kaos i film koji je u početku djelovalo kao da bi se mogao razviti u političku satiru o klasnim razlikama i društvenoj nepravdi, pretvorit će se u šokantnu, nihilističku i nadasve uznemirujuću klaonicu u kojoj gotovo nitko neće biti pošteđen. Prosvjedi koji će se početi pretvarati u pravu nasilnu revoluciju onih s dna društvene ljestvice, obespravljenih i bijesnih uglavnom tamnoputih urođenika, poslužit će kao povod vojsci za brutalan odgovor i prilika da ostvari vojnu diktaturu u zemlji.
Uslijedit će potom sve ono što obično i ide uz ovakve reakcije vojne hunte odnosno otmice, silovanja, egzekucije, brutalne torture, uglavnom sve ono što se zaista događalo kod sličnih vojnih pučeva od Brazila, Argentine, Čilea i Urugvaja preko svih tih srednjoameričkih država sedamdesetih. Ni sam Meksiko u svojoj ne tako davnoj povijesti nije bio pošteđen sličnih brutalnih odgovora vojske na prosvjede i njihovo gušenje u krvi, no ono što će uslijediti ovdje zaista prelazi sve granice i oni koji se gnušaju nasilja, okrutnosti i brutalnosti neka kasnije ne kažu da ih nisam upozorio. Iz nečega što je u početku izgledalo kao potencijalna društvena kritika / satira na tragu "Parazita", pretvorio se "Nuevo Orden" u svojevrsni nastavak "Jokera" odnosno vidjet ćemo ovdje što bi se možda dogodilo da se takvi nasilni prosvjedi zaista i pokrenu.
Najzanimljivije od svega u ovom fascinantnom filmu je što je Franco odlučio prikazati kako bi izgledao početak revolucije (i odgovor na nju) iz perspektive onih jedan posto privilegiranih i najbogatijih stanovnika. Nakon što nas na početku pomalo uljuljka u sigurnost i upozna s likovima, koji djeluju gadljivo i antipatično kao što ta bahata, arogantna i samodopadna društvena elita obično i djeluje u filmovima. U početku će nam možda biti i drago kada se na njihovom imanju pojave prosvjednici i odluče ih uzeti za taoce, no već nakon nekoliko sekundi izgubit ćemo svu empatiju i prema prosvjednicima. Sve ono što će uslijediti u drugoj polovici filma teško je opisati i prepričati, a istovremeno dok je u svijetu dobivao nagrade za svoj film, Franco je u svojoj zemlji navukao priličan bijes ljudi i prije nego što su film uopće pogledali.
"Nuevo Orden" možda bi se najbolje moglo opisati kao mračnu i šokantnu alegoriju na društvenu situaciju u Francovoj zemlji, na ogromne razlike između onih s vrha ljestvice u odnosu na sve ostale. No, ovim filmom Franco ne samo kao da želi poručiti da nešto što bismo nazvali klasičnom revolucijom danas više nije i ne može biti rješenje, već da loše stanje u društvu uvijek može zamijeniti ono još gore. Svjestan sam da ova šokantna, dubinski uznemirujuća i nihilistička distopija neće biti film po svačijem ukusu, već je "Nuevo orden" jedan od onih filmova s potencijalnom za kultni status koji će vjerojatno potpuno polarizirati gledateljstvo. Ili će im ovo biti preužasno i potpuno negledljivo ili će im, baš kao što je bio moj slučaj, "New Order" biti jedan od najboljih filmova koje su gledali u zadnje vrijeme.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
