The Hater [2020]
Redateljsko - scenaristički dvojac Jan Komasa - Mateuzs Pacewicz predstavio se moćnim i nagrađivanim filmom "Corpus Christi" koji je čak dogurao do nominacije za Oscara, a lijepo je vidjeti da ovaj tandem ne gubi vrijeme. Ni godinu dana od premijere "Corpus Christi", izbacili su oni još jedan problemski, upečatljivi, autentični, iznimno kontroverzni i provokativni film koji se također bavi aktualnom situacijom u današnjoj Poljskoj. I dok su se u "Corpus Christi" Komasa i Pacewicz bavili temom religije, ljubavi, otuđenosti, usamljenosti i odbačenosti u današnjem društvu koja je ipak ostavljala neku nadu i vjeru, u "The Hater" utonuli su u još mračnije vode i na šokantan i ciničan način odlučili se pozabaviti problemom radikalizacije i društvenih mreža.
Kako to izgleda život u Poljskoj danas i kako se ljudi ondje osjećaju, zaista ne znam, no po onome što možemo čitati u liberalnom dijelu medija, Poljska je jedna od onih zemalja koja se već neko vrijeme okreće konzervativizmu i nacionalizmu. Potpuno podijeljeno poljsko društvo upoznat ćemo i u ovom filmu koje te zasigurno stvarne probleme kao da dodatno potencira, čak intencijski povremeno pretjeruje (barem se nadam) i tjera do krajnjih granica. Daleko od toga da je "The Hater" jedan od onih pamfletskih filmova, već ovo je zaista šokantna i užasavajuća priča u čijem je središtu mladić koji je negdje iz provincije stigao u Varšavu studirati pravo.
Već u uvodnoj sceni saznajemo da je Tomek (pomalo zastrašujuće hladni i jezivi Maciej Musialowski) zbog plagiranja izbačen s fakulteta. Ne govori on ništa o tome uglednoj i bogatoj liberalnoj obitelji Krasucki, koja je nekoć praznike provodila kod Tomekove obitelji pa su odlučili postati njegovi dobročinitelji i financiraju njegovo studiranje. U Gabi, lijepu, ali problematičnu kćer Krasuckih, Tomek je godinama potajno, ali opsesivno zaljubljen, no ni ona, a ni njeni roditelji nemaju osobito mišljenje o njemu. Za njih je on antipatični i ljigavi bezveznjak, kompleksaš koji bi se pokušao ulaktariti u njihovo društvo, no oni odnos s njim doživljavaju isključivo preko mjesečne stipendije i ne žele imati puno više posla s Tomekom.
Ne doživljava ga puno ni Gabi, koja ga već godinama ne želi prihvatiti kao prijatelja na Facebooku, a za sve njih je Tomek čak svojevrsni predmet sprdnje i prijezira. No, iako nam je jasno da Krasucki prema Tomeku nemaju ni najmanje obzira, nekako je jako teško suosjećati s ovim jezivim i zaista antipatičnim, ali iznimno inteligentnim i snalažljivim mladićem. Vrlo brzo postat će nam jasno da je on nevjerojatan manipulator i da izvrsno razumije ljudsku psihologiju te jako dobro zna kako dobiti ono što želi. Sve osim Gabine ljubavi, a uvjeren je da ona ne želi imati posla s njim zbog njegovog socijalnog statusa. Bez obzira što živimo u modernom i tehnološkom svijetu, društvena stratifikacija i dalje je prisutna i Tomek je svjestan da oni koji imaju moć, novac i status kao Krasucki neće samo tako pustiti nekog seljačića u svoj krug.
I zaista djeluju Krasucki kao jedna od onih tipičnih, stereotipnih arogantnih i samodopadnih obitelji elita. Oni su liberalni i gadi im se radikalizacija društva, podržavaju liberalnog kandidata za gradonačelnika Varšave, no s visoka i s prijezirom gledaju na one koji nisu njihovog statusa. Iskompleksirani i bijesni klinjo izbačen s fakulteta svoj osvetnički plan počet će ostvarivati kada se zaposli u mutnoj PR agenciji koja putem plasiranja lažnih vijesti i agresivnih kampanja na društvenim mrežama za novac diskreditira celebrityje, ali i političare. Vrlo brzo Tomek će se jako dobro snaći u ovom poslu i postat će pravi majstor poticanja i širenja mržnje, laži i izazivanja nereda. Paralelno će se početi on uzdizati i na društvenoj ljestvici, a vrlo brzo na njegovom nišanu naći će se mladi i liberalni, naizgled pošteni (nikad ne znaš s političarima!) kandidat za gradonačelnika Varšave Pawel Rudnicki (Maciej Stuhr), obiteljski prijatelj Krasuckih.
Uspjeli su Komasa i Pacewicz zaista na izvrstan način prikazati ne samo kako izgleda to potpuno polarizirano društvo i kako je zapravo danas lako podgrijavati i širiti mržnju, predrasude, izazivati kaos i diskreditirati ljude, već i kako je društvena nejednakost izrazito plodno tlo za mržnju. Dok bogati klinci poput Gabi i njenih prijatelja bez problema studiraju u inozemstvu i imaju praktički sve što požele, klinac poput Tomeka vjerojatno ne bi ni dobio priliku za studiranje bez milostinje Krasickih. Takav strašni nesrazmjer između te dvije skupine vrlo lako može dovesti do frustracije, zavisti i na kraju mržnje. Događa se to svuda, ne samo u Poljskoj, a Komasa je snimio još jedan zaista kompleksan i nadasve upozoravajući film koji je, uz to, iznimno uzbudljiv. I nadasve šokantan jer odvest će nas ova priča na neka mjesta koja je zaista teško u početku i zamisliti.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
