Plemya a.k.a. The Tribe [2014]
Jedan nevjerojatno originalan, a podjednako šokantan i uznemirujuć film stiže nam iz Ukrajine. "Pleme" je jedan od onih filmova koji se duboko urezuju u pamćenje, a ova metaforična, pomalo nadrealistična socijalna drama izazvala je velike kontroverze, ali i podjednako oduševljenje publike i kritike čim je premijerno prikazana na festivalu u Cannesu 2014. godine. Igralo je "Pleme" potom i na brojnim uglednim svjetskim festivalima, između ostalima i u Sarajevu, a iako se pretpostavljalo da bi ovaj film mogao biti i ukrajinski kandidat za Oscara u konkrenciji najboljeg filma izvan engleskog područja, nije imao te sreće. I to ne zbog svoje kvalitete, već iz razloga što ga Ukrajinci zbog činjenice da "Plemya" njihovu zemlju baš i ne prikazuje u najboljem svjetlu i što je kompletno društvo u ovom filmu neskrivena parabola na pljačkaški, koruptivni sustav koji odgaja kriminalce, svojstven ne samo Ukrajini, već praktički svim tranzicijskim zemljama, uopće nisu ni nominirali. Kao svog kandidata predložiše neku polupropagandističku bezvezariju, bit će, i jasno da je takav kandidat završio u smeću već u prvoj fazi izbora, a na dlanu su imali savršenog kandidata koji bi Ukrajini možda donio i prvu nominaciju za Oscara u povijesti.
No, sve je to sada povijest i ostao je film, a koliko koji film vrijedi možda najbolje pokazuje i vrijeme. I dok se filma koji je bio ukrajinski kandidat za Oscara 2014. godine vjerojatno više ne sjećaju ni oni koji su glumili u njemu, "Plemya" je film koji se, kako smo rekli, ne zaboravlja. I to ne isključivo iz razloga što je riječ o filmu u kojem verbalne komunikacije uopće nema i što se svi likovi sporazumijevaju tek znakovnim jezikom, već i iz činjenice da je njegov autor Miroslav Slabošpicki (kojem je "Pleme" i dalje jedini dugometražni film) jedan od najboljih prikaza postsovjetskih tranzicijskih društava ikada na filmu. Unatoč tome što nitko od likova u ovom filmu ne prozbori ne riječ, sve je ovdje i više nego jasno i Slabošpicki je bez upotrebe ijedne riječi snimio jedan od provokativnijih i šokantnijih filmova desetljeća.
I svi glumci u ovom filmu ne samo da nisu profesionalci, već je cijeli ansambl sastavljen od ljudi koji su i u stvarnom životu gluhi. Glavni protagonist filma je tinejdžer Sergej i on na samom početku stiže u internat za gluhe učenike, a ubrzo saznajemo da ova škola više funkcionira kao prava kriminalna organizacija, nego kao tipična obrazovna ustanova. Među učenicima vlada stroga hijerarhija i vođe školske bande, odnosno plemena vrlo brzo Sergeja uzmu na zub i počinju ga testirati. Počinje se on vrlo brzo uspinjati hijerarhijom kriminalne organizacije kojoj je pravi šef ravnatelj škole, a svi polaznici škole mladi su divljaci koji podsjećaju na nasilnu, nihilističku ekipu iz "Paklene naranče". Mlate oni i napadaju sve one koji im se nađu na putu, a jedna od aktivnosti kojima škola privređuje je i prostitucija te podvođenje učenica kamiondžijama. Tako će i jednom prilikom Sergeju dopasti zadatak podvođenja dviju učenica / prostitutki kamiondžijama, a kako Amor ne bira gdje će ispaliti svoju strelicu, tako se mladić i zaljubi jednu od njih. Ljubav je obostrana jer i plavokosa Ana počinje pokazivati naklonost Sergeju, no lako je za pretpostaviti kako je to jedna od onih romansi u startu osuđenih na katastrofu, bol, patnju i nezamislive užase.
Djeluje ovaj neobičan, posve bizaran film na kojeg se u početku i nije tako lako naviknuti jer stalno čekamo da netko počne nešto govoriti, a to se neće dogoditi, prilično uznemirujuće od početka pa sve do samog šokantnog finiša. Sastoji se "Pleme" od uglavnom dugih kadrova (cijeli film je sastavljen od tek 34 kadra), a djeluje i vizualno i tematski ovaj film nevjerojatno sirovo i surovo. Kako se situacija razvija, tako kompletna priča postaje i sve šokantnija i uznemirujuća, da bi u posljednjoj dionici eruptirala u potpunom kaosu, nasilju, ludilu i užasu. "Pleme" je brutalan prikaz jednog društva snimljen u dokumentarističkom stilu, čije okruženje djeluje potpuno apokaliptično, a na cijeli ovaj film bi se moglo gledati kao na parabolu.
Možda je činjenicom da nitko ne govori i da su svi likovi gluhonijemi Slabošpicki želio ne pretjerano suptilno upozoriti da je takva doista situacija i njegovoj zemlji? Da svi dobro znaju što se događa, kolike su kriminal, korupcija, nasilje i sve što uz to ide poprimili razmjere, no nitko po tom pitanju ništa ne poduzima i svi to prešutno odobravaju? Da je takva situacija zapravo postala normalno stanje stvari? Je li i škola zapravo metafora na kompletno društvo i sustav koji odgaja kriminalce pa je bar ovdje škola prikladna i osposobljava mlade na način kojim će se najbolje snaći u životu, nasiljem, krađom i kurvanjem? Pregršt pitanja ostaje otvorenim poslije potpuno apokaliptičnog i nevjerojatno brutalnog finala ovog filma, kojeg si svatko može protumačiti na svoj način, a "Pleme" je možda i najbolji dokaz da je film jedan od onih medija koji nikad neće ostati bez originalnosti, svježine i ideja.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
