Vice [2018]
Ima jedna scena s početka ovog filma koja možda i najbolje oslikava kakva je to bila ekipa koja vodila Ameriku za vrijeme mandata Georgea W. Busha. Mladi Dick Cheney, koji se krajem 60-ih tek zaposlio kao stažist kod Nixonovog savjetnika za ekonomiju Donalda Rumsfelda, u jednom trenutku pita svog nadređenog u što mi uopće vjerujemo, a ovaj se umalo upiša od smijeha. Počnu se potom njih dvojica histerično smijati, gotovo kao ona bizarna ekipa od dr. Evila iz "Austin Powersa" jer i sam Cheney shvaća da je postavio nevjerojatno glupo pitanje. Kakva vjerovanja, kakvi ideali, sinek, ako se misliš baviti politikom, a posebno ako si republikanac (koju minutu ranije je sjajno i prikazana situacija u kojoj je Cheney postao republikancem), to ti ne treba. Gledaj samo svoju guzicu, guraj se i laktari koliko treba, spletkari, podmeći, laži, muljaj i možda jednog dana postaneš američki predsjednik. Naravno, sve ovo treba uzeti s dozom opreza jer "Vice" je prije svega satira i pitanje je li se to baš tako odigralo, no ako i nije, vjerojatno nije bilo previše različito.
Kao što znamo Cheney američki predsjednik nikada nije postao, no zato je od 2001. do 2009. godine bio vjerojatno najmoćniji potpredsjednik u povijesti Amerike koji je, ako je vjerovati ovom filmu, zapravo i vukao konce umjesto Georha W. Busha (još jedna izvrsna epizodna uloga za Sama Rockwella, njegov prikaz Busha mlađeg stvarno je urnebesan). Adam McKay još je jedan u nizu filmaša koji su godinama snimali komedije da bi posljednjih godina počeo snimati i nešto ozbiljnije filmove. Vjerujem da se mnogi sjećaju njegovog "The Big Short" otprije nekoliko godina u kojem se na zabavan, duhovit i lepršav način pozabavio tematikom globalne krize 2008. i događaja koji su joj prethodili, a u istom tom, nazovimo to postmodernističkom satirično - cinično - pseudodokumentarističkom stilu McKay je snimio i neobičnu biografsku komediju / dramu o još uvijek živom Cheneyju.
Kritike da je McKay ovoj tematici i liku i djelu Dicka Cheneyja prišao s potpuno druge strane političkog spektra (dok je Cheney jedan od onih zagriženih republikanskih jastrebova, McKay je očito jedan od onih mnogih koji preziru takve oportuniste bez idologije kojima je jedino stalo do moći i kontrole i pripada onoj grupaciji koja bi se mogla nazvati lijevo-liberalnom) donekle i stoje, no McKay svoj prijezir i gnušanje nimalo ni ne skriva. On se istovremeno i otvoreno sprda s ovim nekad moćnim tipom kojeg je bolesna ambicija proganjala cijelog života, ali istovremeno pokušava i dokučiti odgovor na pitanje tko je Cheney zapravo? Kako je moguće da jedan ovakav potpuno beskrupulozan, ljigavi i lažljivi tip uspio ne samo postati ono što je postao, već i svojim odlukama utjecati to da svijet danas postane daleko nesigurnije i nestabilnije mjesto od onoga kojeg je zatekao?
Pretpostavljam da se ovaj film možda i neće toliko svidjeti onima s konzervativnijim svjetonazorom kao što se svidio meni kojem se ovakvi perfidni, ljigavi smradovi kao što je Cheney u pravilu gade. Ovim filmom McKay ujedno i fino satirizira američko društvo koje se obično i ne zamara onime što im Cheney i slični spletkari spremaju, već se zabavljaju kojekakvim zaglupljujućim kretenarijama pa se za nekoliko godina pitaju kako se ovo moglo dogoditi? Naravno da je cjelokupna priča pretjerana i karikirana i da Cheney i njegova žena Lynne možda namjerno, a možda i slučajno podsjećaju na Francisa i Claire Underwood iz serije "House of Cards", no McKay je to napravio namjerno željevši ljudima na zabavan način pokazati tko su ti vodeći ljudi za koje se obično misli da su sposobniji, pametniji ili plemenitiji od ostatka društva.
McKay prikazuje da je to društvance zapravo potpuno suprotno, da je na vlasti u Americi uz kratkotrajne prekide na vlasti istovjetna skupina republikanskih manijaka kojoj je jedina ambicija kako se što dulje zadržati što bliže vlasti i kako što bolje manipulirati. Jasno da je to prilično ciničan prikaz društva, no zar stvarno netko još uvijek danas misli da ljudi žele dograbiti vlast zato što sanjaju boljitak, napredak i pravednije društvo za sve? Ili im je jedina ambicija napuniti džepove sebi i uskom krugu ljudi oko sebe. Fin je "Vice" i prikaz smjera kojim se američko društvo razvija još od kraja 60-ih i Nixona pa preko Reagana, Busha starijeg i Busha mlađeg pa do danas, a ono što je bilo zajedničko svim tim vladama je gotovo ista pozadinska ekipa ratobornih control-freakova, egoističnih manijaka koji samo čekaju kad će izroniti iz močvare.
Još jednu impresivnu ulogu kao Cheney ostvario je majstor transformacije Christian Bale, koji je i za ovu ulogu nabacio dosta kila te je jedva prepoznatljiv kao debeljuškasti, proćelavi i sijedi potpredsjednik. Za ovu je ulogu Bale već dobio Zlatni globus za najboljeg glumca u komediji / mjuziklu, a nominiran je i za Oscara, no ne zaostaje mnogo za njim ni ostatak glumačke ekipe u kojoj su i Amy Adams kao njegova žena, Steve Carrell kao Rumsfeld te već spomenuti Rockwell kao Bush mlađi. Za mene je "Vice" bio briljantan film, jedan od onih za koje volim reći da su u pravo vrijeme u pravom mjestu, gruba i žestoka kritika jednom potuno poludjelom društvu koje si je u međuvremenu uspjelo izabrati i još deset puta gore luđake nego što je bio Cheney.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTVKnjizevnost.
