Green Book [2018]
Tonny «Lip» Vallelonga (Viggo Mortensen) tipični je Amerikanac talijanskog porijekla iz Bronxa koji radi kao izbacivač u noćnom klubu. Naizgled je on ona tipična neotesana sirovina kakvih smo se mogli nagledati od Sopranosa pa do Kuma, koja ne voli crnce toliko da kad mu dva crna majstora dođu u kuću kako bi nešto popravili, on čaše iz kojih su oni pili sok baci u smeće da ne bi slučajno došao u doticaj s njima. Tip je to s pravom uličnom ne školom, već fakultetom, pravi muljator koji će se dočekati na noge i pri padu iz aviona, a do novca Tony dolazi na razne načine pa čak i natječući se u jedenju hrenovki. No, i takav dasa zna upasti u poteškoće pa kad se noćni klub u kojem radi zatvori na nekoliko mjeseci zbog preuređenja, on je prisiljen pronaći zamjenski posao kojim će osigurati novac za obitelj. Sasvim slučajno do njega dođe afroamerički pijanist, slavni dr. Don Shirley (Mahershala Ali), koji se uskoro sa svojim tercetom sprema na turneju američkim jugom, a potreban mu je vozač. Za razliku od galamdžije Tonyja, Doc je uglađeni, školovani, sofisticirani, rezervirani, prilično snobovski tip, a iako njihov prvi susret baš i ne prođe najbolje, Tony ipak odluči pristati na Docovu ponudu i zapute se ova dva potpuno različita tipa na avanturu američkim jugom. I to u zimu 1962. godine.
Snimljena je ova doista izvrsna feel-good biografska humorna drama po stvarnim događajima, a jedan od scenarista bio je Vallelongin sin Nick, dok je film dobio naziv prema vodiču za afroameričke putnike američkim jugom sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća koji se nazivao «Zelena knjiga». I bez obzira što je riječ o filmu krcatom klišejima kakvi se u startu mogu i očekivati, «Green Book» jedan je od onih filmova koje je gotovo nemoguće ne voljeti. Na tome se između ostalog može zahvaliti izvrsnim izvedbama Alija i Mortensena (koji je za ulogu Tonyja nabacio dobrih dvadesetak kilograma kako bi bio što uvjerljiviji kao tip koji pojede 25 hot-dogova), no prije svega ovo je jedna od onih priča koje osvajaju svojom iskrenošću, toplinom, dubinom i duhom. Baš zato što ovdje sve toliko frca klišejima i što su oba glavna protagonista prepuna predrasuda ne samo jedan prema drugome, već i prema cijelim zajednicama, o kojima ne znaju apsolutno ništa, cijela priča ovdje funkcionira tako dobro i praktički od prve scene pa do samog kraja ovaj dvojac djeluje izvrsno.
Vjerojatno je svima dobro poznato kako je izgledao američki jug početkom 60-ih godina prošlog stoljeća i kakva je ondje bila situacija po pitanju crnaca i njihovih sloboda i prava. Tim apsurdnija je bila situacija da je jedan koncertni pijanist krenuo na turneju na kojoj je svirao isključivo bijelačkim elitama, gnjusnim rasistima koji su se voljeli smatrati kulturnima i finima kad bi crnac svirao za njih. No, kad bi taj isti crnac trebao ići na zahod, za njega je bio predviđen poljski zahod ili kad bi taj isti crnac kojem su malo prije pljeskali dok je svirao glasovir poželio jesti u istom restoranu kao i oni, tada bi gotovo naglavačke letio van. Lako je za pretpostaviti da ovaj neobični dvojac upada u niz neugodnih situacija, a kako vrijeme prolazi ova dva potpuno nespojiva tipa će se početi zbližavati i postajati pravi, iskreni prijatelji.
Kako se režije ovog filma prihvatio Peter Farrelly, tip koji je tijekom 90-ih s bratom Bobbyjem nizao hit-komediju za hit-komedijom (Glup i gluplji ili Svi su ludi za Mary da bi se potom malo zagubili u prosječnim i neuspješnim filmovima), koji je skupa s Vallelongom i napisao scenarij, posve je jasno i da ovaj film ima i iznimno duhovitih i smiješnih situacija. No, ovo je daleko od humora iz gorenavedenih filmova, «Zelena knjiga» je iznimno hrabar film koji kako se dvojac spušta prema jugu postaje i sve mračniji, ali film je to i sa snažnom porukom. Već sama priča o ovom dvojcu dovoljno je zanimljiva sama po sebi, no u ovom slučaju je i izvedena s toliko takta i stila da se «Green Book» s razlogom smatra jednim od najboljih američkih filmova godine. O tome najbolje svjedoči i činjenica da je imao čak pet nominacija za Zlatni globus (najbolji film, režija, scenarij, Viggo najbolji glumac, Ali najbolji sporedni glumac) od čega je potvrdio one za najbolji mjuzikl / komediju, scenarij i sporednog glumca, a osvojio je već više od 30 nagrada u raznoraznim manje vrijednim američkim izborima za filmove godine. Definitivno jedan od onih filmova koje bi bila prava šteta propustiti.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTVKnjizevnost.