Klasik dana: Sling Blade [1996]
Sredinom 80-ih Billy Bob Thornton je već kao 30-godišnjak odlučio doseliti u Los Angeles, kako bi, kao i mnogi prije i poslije njega, pokušao ostvariti glumačku karijeru. Odrastao je Billy Bob u ruralnom Arkansasu i to u kućanstvu bez struje i vode, a nakon što se okušao kao igrač bejzbola, neko je vrijeme radio na baušteli i na asfaltiranjima, da bi zatim upisao studij psihologije, no odustao je već nakon dva semestra. Kad se smjestio u Los Angelesu, nije baš imao sreće u potrazi za glumačkim angažmanima pa je radio doslovno svašta, od teleprodaje, kao čuvar farmr, u fast foodu, svirao je bubnjeve u rock'n'roll bandu, a naravno da je neko vrijeme bio i konobar. Jednom prilikom u njegov restoran je stigao slavni redatelj Billy Wilder pa su se Billy i Billy zapričali i ovaj stariji i iskusniji mu je predložio da pokuša napisati neki scenarij jer je preružan da bi bio glumac i na taj se način pokuša probiti. Savjet starog majstora Thornton je poslušao te je 1992. snimljen krimić "One False Move" po scenariju koji je napisao skupa s kolegom Tomom Eppersonom u kojem je i sam odglumio jednu od glavnih uloga. Uloge u drugim filmovima počele su polako stizati, no Thorntonu su se vrata konačno otvorila tek nakon što je napunio 40 godina i nakon što je snimio "Oštricu zločina".
Priču o Karlu Childersu, mentalno hendikepiranom čovjeku iz ruralnog Arkansasa Thornton je osmislio nekoliko godina ranije snimivši kratki film "Some Folks call it a Sling Blade". No, priču je potom razradio i uspio je osigurati milijun dolara preko nezavisne produkcijske kuće, a osim što je napisao scenarij, Thornton je i sam odglumio glavnu ulogu i režirao je film. Childers je u ludnici završio nakon što je kao 12-godišnjak ubio svoju majku i njenog ljubavnika, a sada, nekih 25 godina kasnije došlo je vrijeme da on izađe na slobodu. Iako je čovjek svjestan da će se jako teško snaći u svijetu koji ne poznaje i radije bi i dalje ostao u ludari, sustav je takav da on mora izaći van jer je procijenjeno da više nije opasnost za okolinu. Pukom srećom Karl ubrzo po izlasku upoznaje 12-godišnjeg klinca s kojim se brzo sprijatelji i njegova mu majka dopusti da živi u njihovoj garaži, dok uspije čak i pronaći posao u automehaničarskoj radionici. No, jasno da život za Karla nije nimalo lagan jer se u mjestu još uvijek dobro sjećaju što je učinio kao klinac, a mnog ga uzimaju na pik zbog njegovog hendikepa. Među njima je i Doyle, klasični južnjački primitivac i dečko 12-godišnjakove majke, koji se na svima pa i na Karlu verbalno i fizički iživljava. Unatoč tome što je mentalno zaostao i što doista izgleda groteskno, Karl jako dobro razlikuje dobro od zla i odlučuje se zaštitnički postaviti prema ljudima koji su ga prihvatili takvog kakav je i žrtvovati sebe za dobrobit ljudi koje je zavolio.
Dobar dio priče Thornton je bazirao po vlastitim iskustvima iz djetinjstva u Arkansasu te je lik Karla osmislio po čovjeku koji nije znao normalno govoriti i hodati pa su ga roditelji zaključavali u štalu. Kako su ljudi u to vrijeme bili užasno praznovjerni i neobrazovani, žena je mislila da ju je za vrijeme trudnoće uplašila zmija i zato je mislila da je dečko đavolje dijete i zato su ga držali u lancima i hranili poput psa, a ispostavilo se da je nesretni čovjek bolovao od paralize. Osim što je doista briljantno odglumio Karla, Thornton se s "Oštricom zločina" predstavio i kao iznimno talentiran redatelj i kao nevjerojatni perfekcionist. Apsolutna svaka scena u ovom filmu izgleda osmišljenja do perfekcije, od osvjetljenja pa do načina na koji je snimljen, a u velikoj većini sastoji se ovaj film od dugih i statičnih kadrova. Pomalo me stiski čak podsjetio na Roberta Altmana i neke njegove filmove, a priča mi djeluje kao da ju je osmislio neki veliki američki pisac poput Cormaca McCarthyja ili Johna Steinbecka, a ne anonimus poput Thorntona u to vrijeme.
Osnovna pitanja kojima se Thornton bavi ovim filmom su zaslužuju li svi drugu šansu, a vječitu borbu između dobra i zla ovdje imamo i u samom karakteru glavnog lika, ali i u okolini koja Karlu nije spremna oprostiti. I to ne što je ubio dvoje ljudi, već što je hendikepiran i što se ističe od ostatka pa zbog toga automatski mora biti manje vrijedan. "Sling Blade" je definitivno jedan od najbrutalnijih i najstrašnijih prikaza pasivnih krajeva Amerike, ali i nevjerojatno realističan prikaz, čemu je svakako najzaslužniji sam Thornton jer takvu Ameriku iz koje je i pobjegao jako je dobro upoznao. Mora se Thorntonu odati priznanje i što je okupio doista sjajnu glumačku postavu jer je ovaj film i glumački izvanredan i uvjerljiv. Uz njega su tu John Ritter, Dwight Yoakam kao Doyle te Robert Duvall kao njegov otac, a u jednoj sceni nakratko se pojavljuje i legendarni nezavisni američki filmaš Jim Jarmusch.
Što je najbolje od svega, nakon ovog filma život se Thorntonu praktički preko noći preokrenuo. "Sling Blide" bio je jedan od onih neočekivanih hitova na kino-blagajnama, a uz Oscara za najbolji scenarij, Thorntonu je donio i nominaciju za najboljeg glumca. Od gotovo pa potpunog anonimusa postao je Thornton u kratkom roku velika zvijezda i nanizao je u posljednjih dvadesetak godina bezbroj upečatljivih uloga, čak je takav ružan, kako ga je opisao Billy Wilder, nekoliko godina bio u vezi i s tada mladom Angelinom Jolie, no uloga Karla Childersa ipak je uloga koja mu je definitivno obilježila karijeru.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTVKnjiževnost.
