Sweet Country [2018]
Australci su uvijek imali tu prednost (barem kad je u pitanju film) što je njihova ogromna zemlja i dalje velika nepoznanica za dobar dio svijeta. Gotovo da nema onog malo boljeg poznavatelja povijesti ili zemljopisa koji ne zna sve ono najvažnije o događanjima u Europi, Americi, drevnom Egiptu ili Mezopotamiji, no što zapravo znamo o Australiji? Znamo da su tamošnji domoroci odnosno Aboridžini doživjeli gotovo identičnu sudbinu koju su doživjeli i američki indijanci. Vrlo brzo nakon što je James Cook "otkrio" Australiju, Velika Britanija se dosjetila da bi na ovaj udaljeni otok mogla slati najgori šljam svog ogromnog imperija. Ubojice, silovatelji, razbojnici i slični imali su vrlo jednostavan izbor - ili vješala ili pravac drugi kraj svijeta pa zbog toga i ne čudi što su Aboridžini vrlo brzo gotovo istrjebljeni od strane tog ološa koji je u prvom valu stizao u Australiju. Iako je Velika Britanija ropstvo ukinula još 1833. godine i stotinu godina kasnije Aboridžini su u dobrom dijelu Australije i dalje imali status sličan ropskom i moglo ih se nekažnjeno ubijati.
To posebno vrijedi za one izolirane i nepristupačne dijelove Australije poput Sjevernog teritorija, pokrajine velike gotovo 1,5 milijun kvadratnih kilometara na kojem danas živi tek 250 tisuća ljudi. Prije nekih 90 godina, kad se odvija radnja ovog filma, ljudi je na Sjevernom teritoriju bilo još i daleko manje, a i dalje je ondje vladao pravi zakon jačega, baš kao na američkom Divljem zapadu, pedesetak godina ranije. Među rijetkim stanovnicima tog dijela Australije je i Sam, sredovječni aboridžinski farmer i glavni junak ovog filma, koji sa ženom i nećakinjom živi na imanju propovjednika Freda (Sam Neill). Fred je zapravo jedan od rijetkih članova ove zajednice koji na Aboridžine gledaju na ljudska bića, a njegova sušta suprotnost je Harry, poludjeli vojni veteran koji se upravo nastanio na to područje te je od propovjednika zatražio da mu pomogne pri adaptaciji kuće koju misli nastaniti. Propovjednik pošalje Sama i njegovu obitelj da pomognu Harryju, no on od početka počinje maltretirati i terorizirati Sama i njegovu obitelj, što na kraju dovede to toga da ovaj u samoobrani ubije veterana. Unatoč tome što je riječ o samoobrani, Sam si je zapečatio sudbinu, a krvožedna skupina primitivnih rasista jedva je dočekala da počne slagati vješala i pripremati se za linčovanje. No, Sam ne misli baš tako lako prodati svoju kožu.
"Sweet Country" je premijeru imao na festivalu u Veneciji 2017. godine, gdje je autor ovog filma dobio i posebnu nagradu žirija, a posebno je zanimljivo što je redatelj ovog filma, Warwick Thornton i sam Aboridžin. Zasigurno se zbog toga može osjetiti i dodatna empatija prema pripadnicima ovog naroda, a mora se priznati da je Thornton briljatno iskoristio australske divljine i krvavu i okrutnu povijest svoje zemlje. Ovaj film donosi strašnu i surovu realističnu priču, koja izvrsno funkcionira i kao karakterna studija o primitivnim i bijednim ljudima zadojenim mržnjom, rasizmom i neznanjem, ali i kao socijalnopolitička poruka. Jer iako je radnju filma smjestio u 20-e godine prošlog stoljeća, lako je za zaključiti da je Thorntonova intencija upozoriti na i dalje dosta teško stanje svog naroda. Ovo je u svakom slučaju jedan od najboljih australskih filmova u posljednjih nekoliko godina i čak me na trenutke podsjetio na kultni "The Proposition" Johna Hillcoata po scenariju Nicka Cavea. Jer i "Sweet Country" je zapravo vizualno besprijekorni čistokrvni western, koji se ne bi smjelo zaobići.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTVKnjiževnost.
