Ondskan [2003]
Pomalo šokantna drama bila je švedski kandidat za Oscara 2003. godine i, dakako, švedski film godine, a "Zlo" je snimljeno prema poluatobiografskom romanu švedskog pisca i novinara Jana Guilloua. Pisac je glavni lik, odnosno Erika, očigledno stvorio po vlastitim iskustvima koje je proveo u internatu nakon što je izbačen iz srednje škole u Stockholmu u kojem je odrastao zbog lošeg ponašanja. Tako je i Erik zbog nasilničkog ponašanja i agresivnosti izbačen iz škole te ga je obitelj poslala u internat, misleći da će se dečko tamo primiriti i dovesti u red. No, tek tamo Erik saznaje što je zapravo nasilje. U ovom internatu za mladiće ne vlada samo čvrsta disciplina, već si stariji učenici daju za pravo maltretirati mlađe učenike. Učenici nižih razreda u smrtnom su strahu od nekolicine sadista, koji uživaju u torturi mlađih i slabijih od sebe, a što je najstrašnije od svega, nastavnici i ravnatelj sve to prešutno odobravaju.
Radnja ovog filma smještena je u prvu polovicu 60-ih godina, kad je Guillou stvarno i polazio tu školu, a unatoč tome što su ne samo piščeva majka i sestra, već i učitelji i prijatelji istaknuli da je sve što je on napisao laž, ovaj je film šokantan i uznemirujuć prikaz odrastanja mladića u konzervativnom društvu u kojem vlada zakon jačega. Mogli smo se nagledati brojnih američkih filmova o onim njihovim glupim bratstvima, gdje generacije i generacije mladih idiota svojevoljno prolaze razne torture kako bi ih nešto stariji idioti prihvatili i primili pod svoje, no ovo je nešto sasvim drugo. Ovdje je iživljavanje nad mlađima dovedeno do savršenstva i kad god se nekom od starijih učenika prohtije on može kazniti mlađe od sebe. Za sitnije "prijestupe" ta kazna podrazumijeva udarac nožem za putar ili poklopcem posude od octa u glavu, a krupniji "prijestupi" i nepoštovanje prema starijima podrazumijevaju i brutalna premlaćivanja, psihičke torture. I svi o tome šute. Mlađi učenici iz straha jer ukoliko se usprotive ili ih cinkaju tada su svjesni da im slijede još strašnije kazne, dok nastavnici iako dobro znaju što se događa samo okreću glavu. Jer tako se to radi već godinama i nitko od njih nema petlje suprotstaviti se i pokušati stati na kraj strahovladi sadista. Nitko, do dolaska 16-godišnjeg Erika.
Već na samom početku vidimo da je Erik od djetinjstva praktički navikao na nasilje jer ga je i njegov sadistički očuh fizički kažnjavao i premlaćivao za svaku glupost. Ovaj iznimno inteligentni mladić, koji je očito potpuno oguglao na bol, dolaskom u internat ponadao se kako se riješio nasilnika i ne želi se povinovati poretku koji je ondje zatekao. Erik ne prihvaća ponižavanja starijih kolega, već im se odluči prkositi, a na taj načina na sebe samo navuče njihovu dodatnu pažnju i bijes. Ono kroz što Erik mora prolaziti stvarno je užasavajuće, a stariji učenici predvođeni mladićem iz bogate obitelji Silverheimom, samo smišljaju na koji način će im napakostiti. No, Erik je spreman odgovoriti im, a to je ono što nitko od njih nije očekivao.
Donijela je ova drama svom autoru Mikaelu Hafstrőmu i ulaznicu za SAD, gdje je poslije ovaj redatelj ostvario solidnu karijeru snimivši filmove poput "Fatalnog preljuba", "Sobe 1408" ili "Obreda", no "Zlo" (Ondskan u originalu) ipak i dalje ostaje njegov kreativni vrhunac. Uloga Erika bila je i prva u karijeri za tada 21-godišnjeg Andreasa Wilsona, a u ulozi sadista Silverheima jako je dobar bio jedan iz loze Skarsgardovih i sin čuvenog švedskog glumca Stellana Skarsgarda po imenu Gustafa. Ovog će glumca možda prepoznati oni koji su pratili seriju "Vikinzi" pošto je Gustav vjerojatno najpoznatiji baš po toj seriji u kojoj je glumio ćudljivog graditelja brodova Flokija. Malo sam opet odlutao od samog filma, koji se smatra jednim od najboljih švedskih ostvarenja 21. stoljeća, a oni koji vole životne i realistične priče sa "Zlom" ni slučajno neće promašiti.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTVKnjiževnost.
