Jesus Sons - Tres [2017]
Jesus Sons su band koji ima kontraški stav prema savremenoj muzici. Oni nemaju veze ni sa folk ni sa indie scenom, a i ne zvuče kao bilo šta što se u današnje vreme svira na njihovoj lokalnoj sceni, tj. u široj okolini Los Angelesa.
U vremenima kada je ceo svet postao brz, digitalan, automatizovan i plastičan, imamo ekipu starih dobrih momaka koja kao da je ispala iz vremenske mašine, tačnije dovezla se starim VW kobijem, zajedno sa svojom izrabljenom analognom opremom da nam donese aljkavi, nefiltrirani rock'n'roll.
Na svom trecem albumu, prikladno nazvanom Tres, kalifornijska ekipa stilski ne odstupa mnogo od proverene matrice, koju je postavila na svom prvom albumu iz 2015. godine Bring It On Home, o kome smo već pisali na ovom sajtu .
Doduše, on jeste za nijansu laganiji, mracniji i ima žicu žudnje za samouništenjem, ali na onaj gorko-slatki način, kao što je muzika sa kraja šezdesetih ili pocetka sedamdesetih opasna ali obavezno i zabavna. Tako i Sinovi, od prve pesme krecu žestoko, "Please Release me From Your Spell", zvuči kao Flamin Groovies/Rolling Stones combo sa Dylanom na vokalima. "Coast To Coast" je slična, dok "Livin' Easy" ima laganiji ritam koji podseća Birdse. "Feel Alright (That Bottle)", sa svojom razigranom girarom i klavijaturom ima prizvuk Doorsa, dok je "Six Days On The Road" najbliža verziji Flying Buritto Brothersa sa Altamonta, iako je malčice sporija, na njoj JS uspevaju da dodaju malo honky tonka u svoju stoner r'n'r mešavinu.
Tres je snimio i producirao Jason Soda, basista Eric Lake je zadužen za vokale, dok se band sastoji od Gradyja Kinnoina na pedal steel gitari, Shaughnessyja Starra na bubnjevima i usnoj harmonici, kao i Shannona Deana i Berta Hoovera na gitarama.
